četvrtak, 25. siječnja 2018.

Anđeo iz Fatime i zadovoljština na svetoj Misi



Ove godine (2016., op. ur.) slavimo stotu godišnjicu ukazanja anđela čuvara 1916. u Fatimi u Portugalu. To je jako značajan dio Božje objave u Fatimi budući da je pripremio put za Gospina ukazanja sljedeće godine. Danas, sto godina kasnije, ta poruka anđela čuvara u Portugalu zadobiva jednu dodatnu, dalekovidnu dimenziju: ona nam pomaže shvatiti ozbiljno žurnost da činimo sve što možemo, kao katolici, u obnovi tradicionalne latinske Mise. Stoga ću u ovom kratkom članku razmotriti neke najvažnije dijelove tog ukazanja i dovest ću ih u vezu s potrebom da budemo vjerni i da radimo na obnovi Mise svih vremena.

Sv. Mihael – anđeo čuvar Portugala

Anđeo s neba ukazao se tri puta te godine djeci pastirima iz Fatime – Luciji, Franji i Jacinti. Prvi puta se ukazao u proljeće, a posljednji puta u jesen. U svom prvom ukazanju, anđeo se predstavio kao anđeo čuvar Portugala. Najvjerojatnije je to bio sv. Mihael Arkanđeo. U tom prvom ukazanju, sv. Mihael je iznio poruku od neizmjerne važnosti – djeci iz Fatime, svijetu i nama katolicima 21. stoljeća. Što je rekao sv. Mihael? On, čije ime znači: „
Tko je poput Boga?“, donio je jednostavnu poruku koja je usredotočena na Boga. Naučio je male pastire moliti u klanjanju i naknadi Svemogućemu Bogu: „Moj Bože, ja vjerujem u Tebe, klanjam Ti se, ufam se u Tebe i ljubim Te! Molim Te, oprosti onima koji ne vjeruju u Tebe, koji Ti se ne klanjaju, koji se ne ufaju u Tebe i koji Te ne ljube!“ To je „molitva s neba“ koju je anđeo Gospodnji donio djeci pastirima iz Fatime za naša vremena: da bismo vjerovali u Boga, da bismo se klanjali Bogu, da bismo dali zadovoljštinu za mnoge jadne duše koje odbacuju Boga. Od tada pa sve do kraja svojih dana u ovoj dolini suza, Lucija, Franjo i Jacinta ostali su vjerni toj molitvi, često je moleći na koljenima ili u poniznoj prostraciji.

Potičem vas da razmislite i dobro razmotrite duboko značenje te molitve. Nije zanemarivo da je Bog izabrao tu molitvu vjere, klanjanja i naknade za ova naša vremena. Ta molitva upućuje na temeljni problem našeg svijeta i Crkve danas. Težak i užasan grijeh naših vremena je odbacivanje Boga: ljudi i narodi koji ukidaju sveti Božji zakon, Njegove zapovjedi i društveni red koji je Bog milostivo odredio. Trinaest godina prije ukazanja anđela čuvara, naš Sveti Otac sv. Pio X. napisao je sljedeće u svojoj inauguracijskoj enciklici E Supremi: ,,Zgranuti smo više od svega katastrofalnim stanjem ljudskog društva danas. Tko može previdjeti da društvo u današnjemu vremenu, više nego u ikojemu prijašnjemu vremenu, pati od strašne i duboko ukorijenjene bolesti koja se razvija svaki dan te ga izjeda do same srži njegova bića, koja ga vodi do uništenja? Razumijte, časna braća, koja je to bolest – otpad od Boga”. Razmislite o tome... o odbacivanju Boga. Razmislite o implikacijama. Jednom kada je Bog odbačen, što nam preostaje? Postoje milijuni i milijuni duša, uključujući i bezbrojne takozvane katolike, koji možda još govore da vjeruju u „Boga“ iako se tako ne ponašaju, zapravo (odnosno životima koje žive) ne pokazuju svoju vjeru u jednoga pravoga Boga, a niti se ne klanjaju Bogu, ne ufaju se u Njega niti Ga ljube. Samo Nebo je potvrdilo tu strašnu stvarnost u Fatimi 1916. preko sadržaja te molitve naknade koju je anđeo čuvar donio za naša vremena.

Molitva naknade povezana je sa svetom Misnom Žrtvom

Ta molitva naknade poslana s neba jako je povezana sa svetom Misnom Žrtvom – mjestom gdje, i sredstvom kojim prinosimo Bogu pravu vjeru, klanjanje, ufanje i ljubav. Sveta Misna Žrtva je najsavršenija žrtva klanjanja i štovanja gdje smo ujedinjeni s Kristovom žrtvom na Kalvariji. Na Svetoj Misi, po Kristu, s Kristom i u Kristu, prinosimo Bogu našu vjeru, klanjanje, ufanje i ljubav – ,,Moj Bože, ja vjerujem u Tebe, klanjam Ti se, ufam se u Te i ljubim Te!“ Radi se o, bez ikakve sumnje, duhovnoj tragediji epskih razmjera da ogroman broj katolika više ne razumije što je sveta Misna Žrtva, a to je, velikim djelom, zbog nesvetih promjena načinjenih na Misi u razdoblju nakon Drugoga vatikanskoga sabora. Misna Žrtva je aktualizacija, kroz vrijeme i prostor, Žrtve našeg Spasitelja na Kalvariji, a to je jedina žrtva koja izražava pravu vjeru u Boga. To je jedina žrtva koja daje pravo i potpuno klanjanje Bogu (odnosno „klanjanje Ocu u duhu i istini“, Iv 4, 23) i koja izražava ufanje u Boga i ljubav prema Bogu. Prava vjera, klanjanje, ufanje i ljubav prema Bogu veličanstveno su izraženi u tradicionalnoj latinskoj Misi; međutim, to nije slučaj s Novus ordo Misom (novom Misom pape Pavla VI.). Stoga, sada moramo žarko moliti u naknadi za nedostatak vjere, klanjanja, ufanja i onoga što se događa na novim Misama, radi nekatoličkih promjena koje su napravljene na Misi i nepravedno nametnute vjernicima.


Da bismo istinski vjerovali, klanjali se, ufali se i ljubili Boga – kao katolici – od najveće je važnosti da učinimo sve što možemo da bismo obnovili i povratili tradicionalnu latinsku Misu, koja je zaista teocentrična, odnosno usredotočena na Boga. Kako netko može vjerovati, klanjati se, ufati se i ljubiti Boga na svetoj Misi, ako nije njegovo čitavo biće, tijelo i duša, usredotočeno i usmjereno na Boga? Nadalje, kako mogu čak i oni iskreni katolici zaista vjerovati, klanjati se, ufati se i ljubiti Boga na svetoj Misi, ako su molitve samog obreda deformirane, i koje kao takve više ne izražavaju vječitu vjeru, klanjanje, ufanje i ljubav rimokatoličke liturgije? To je jadno i žalosno, ali istinito, da nova Misa, ona s kojom je najveći broj katolika upoznat, nije teocentrična već posve suprotno, odnosno ona je antropocentrična, usmjerena na čovjeka i na „zajednicu“. Ukratko, ozbiljna naknada mora se prinijeti Nebu za grijeh pokušaja radikalne promjene svete Misne Žrtve koja, po samoj svojoj naravi, može prihvatiti samo organski (vrlo postupan i ograničen) rast. Na svu sreću, u očekivanju ukazanja Presvete Majke Božje u Fatimi, anđeo čuvar Portugala ponudio je nama jadnim grješnicima molitvu kojom bi se trebali i MORALI služiti zbog dužne i nužne naknade.

Molite, molite, puno molite!“

Sada ću istaknuti dvije kratke rečenice koje je izgovorio anđeo kao pripravu za Kraljicu Neba. On je rekao djeci: „Molite, puno molite“ i „neprestano prinosite molitve i žrtve Svevišnjemu.“ Još jednom, razmislite i razmatrajte mnogostruki značaj tih anđeoskih naredbi. Nemamo naviku puno moliti i neprestano prinositi žrtve Svevišnjemu. Očigledno je da je anđeo na to poticao djecu, ali što je od najveće važnosti da je naš Gospodin i Spasitelj, Isus Krist, taj koji to čini u naše ime! Iznad svega pozvani smo da je ujedinimo s Njime. A kako to možemo? Preko Mise! Na svetoj Misnoj Žrtvi Isus sam neprestano moli za nas i prinosi žrtvu – žrtvu svoga života, svoga Predragocjenoga Tijela i Krvi Svevišnjemu za našu dobrobit i spasenje. Tradicionalna latinska Misa pomaže nam na mnoge načine razumjeti da je Isus Krist glavni svećenik na oltaru. Tradicionalna latinska Misa usmjerava i uzdiže naše umove i srca k tom otajstvu. Jednom kada to vjerujemo, možemo prinositi savršene „molitve i žrtve bez prestanka Svevišnjemu“ ujedinjujući svoje molitve i žrtve s onima Božanskoga Velikoga Svećenika. To znači sudjelovati na Misi! Na kraju, budimo ustrajni u ispunjavanju anđelove naredbe da „molimo, puno molimo“ tako što ćemo moliti krunicu vjerno i pobožno svakoga dana.

Anđeo iz Fatime uči nas što činiti danas

Kao posljednje ću spomenuti treće ukazanje sv. Mihaela Arkanđela koje se dogodilo u jesen 1916. Ono je bilo vrhunac njegovih ukazanja djeci u Fatimi. Sestra Lucija opisala je tu izuzetnu scenu ovako: „Vidjeli smo anđela kako drži kalež u svojoj lijevoj ruci i Hostiju kako lebdi iznad njega, s koje je kapala krv u kalež. Ostavljajući Hostiju i kalež da lebde u zraku, anđeo se prostro na tlo pored nas i ponavljao prekrasnu molitvu koja moli naknadu Presvetom Trojstvu za sve uvrede, nemare i svetogrđa koji vrijeđaju našega Gospodina, posebno u Euharistijskoj Prisutnosti i Predragocjenom Tijelu i Krvi“. Potičem vas – učinite baš sve što možete da zapamtite tu sliku, vrhunac ukazanja anđela čuvara. To je vitalni dio Gospine poruke u Fatimi i uči nas što danas moramo činiti da bismo istinski bili vjerni Bogu, Svetoj Majci Crkvi i naravno, Gospi. Mislim da nam ovo anđelovo ukazanje predstavlja jednu od najzadivljujućih i najživopisnijih slika onoga što se događa na svetoj Misnoj Žrtvi i ističe ono što se mora nadoknaditi kod obnove katoličke vjere i obraćenja svijeta. U toj sceni, anđeo, unatoč svojoj iznimnoj čistoći i svetosti, ipak leži u prostraciji na tlu, klanjajući se Stvarnoj Prisutnosti svoga Gospodina, Boga i Kralja – Tijela, Krvi, Duše i Božanstva Isusa Krista. Anđeo i djeca leže u prostraciji u potpunom i dugotrajnom klanjanju, moleći, klanjajući se, moleći i više, i dajući zadovoljštinu. Djeca pastiri nastavili su to prakticirati vjerno i provodili su sate ležeći u prostraciji u molitvi, klanjanju i davanju zadovoljštine.

Prijatelji, to je ono što se treba događati na svetoj Misnoj Žrtvi, to je katolička vjera! Klanjanje anđela u Fatimi našem Euharistijskom Gospodinu je prozor u čudesnu stvarnost anđeoske prisutnosti na svetoj misnoj žrtvi. P. Martin von Cochem objašnjava to ovako: „Osim anđela čuvaru, tisuće nebeskih duhova iz viših zborova anđela sudjeluje na Misi, pobožno klanjajući se svom Gospodinu i Bogu u ovom uzvišenom otajstvu. Svetoj Matildi bilo je otkriveno da je tri tisuće anđela iz sedmog zbora anđela, Prijestolja, uvijek u pobožnoj službi, oko svakoga svetohraništa u kojemu se nalazi Presveti Sakrament.“ Kako itko može ići na Misu i ne klanjati se dugo vremena Gospodinu i Kralju svemira (koji zaista postaje prisutan!!!)? Zato postoje ta dulja razdoblja tišine, klanjanja i klečanja na tradicionalnoj latinskoj Misi! Zato moramo učiniti sve u našoj moći da obnovimo Misu svih vremena i da joj budemo vjerni.

Radi apsolutne potrebe za štovanjem, tišinom, klanjanjem i klečanjem za vrijeme svete Mise, šokantno je vidjeti one na položajima autoriteta u Crkvi kako rade upravo suprotno, protestantizirajući Misu, stavljajući pretjerani naglasak na „riječ“, „zajedništvo“ i vanjsku aktivnost, dozvoljavajući bezbrojne elemente oskvrnjivanja onoga što je najsvetije. Možemo li uopće shvatiti veličinu naknade koju sada moramo dati? Molite, dajte naknadu, budite vjerni Bogu, našoj Gospi i svetoj Majci Crkvi. Jedna od najvećih tragedija postkoncilske Crkve – Katoličke crkve u razdoblju nakon Drugog vatikanskog sabora – je ta da u tolikim Misama postoje raširena svetogrđa, uvrede i ravnodušnosti koje se počinjaju protiv našega Gospodina u svetoj Euharistiji. Kako je moguće da se nastavljaju činiti tako teški grijesi na Misi? Na Misi!!! Gdje su plemenite duše koje će davati zadovoljštinu za te uvrede?

Od najveće važnosti je da to shvatimo ozbiljno: da predmet Mise, odnosno nove Mise nasuprot tradicionalne latinske Mise, nije stvar osobne sklonosti; radi se o tome da treba biti vjeran onome što je uvijek bila sveta Misna Žrtva. Štoviše, radi se o vjernosti poruci Fatimske Gospe i tom trećem ukazanju anđela čuvara Portugala, da damo zadovoljštinu koju smo dužni Bogu (za sve grijehe počinjene protiv našega Gospodina u Svetoj Euharistiji), što možemo dati samo na tradicionalnoj latinskoj Misi. Na kraju, radi se o vjernosti Bogu i svetoj Majci Crkvi, jer Katolička crkva 21. stoljeća očajnički treba obnoviti te dimenzije svoga vječnoga klanjanja Bogu, na koje nam je ukazao anđeo u Fatimi: potpuno poštovanje, klanjanje, molitvu i naknadu. Amen.

p. Michael Rodriguez

Izvor: The Fatima Crusader, jesen 2016.

4 komentara:

  1. Hvala Bogu a onda i vama blogerima što postoji ovo mjesto gdje se može dosta toga naučiti o tradicionalnoj (izvornoj) misi. Ja sam odgajan katolički, vjerujem i nastojim i u žovotu slijediti Krista i Crkvu koju je On ustanovio. Mene muči i sablažnjava dosta toga što je i navedeno u ovom tekstu. Volio bih prestat ići na Novorednu misu ali živim u malom gradu u Dalmatinskoj zagori pa nemam uvjete da idem na tradicionalnu misu. Možete li me savjetovat šta da poduzmem? Ne želim postati sedavakantist, zato me zanima da li ja činim te grijehe o uvrede ako sudjelujem na Novus ordo misi? Još jedna stvar, nevezano za temu. Je li kod tradicionalnih misa se predkraj javno govori tko je dao i za što koliko novaca i poziva li svećenik (neki drsko nagovaraju, čuo sam osobno...) narod da donira prilog za recimo zvono ili klimu? Hvala

    OdgovoriIzbriši
  2. Poštovani, možemo Vam savjetovati da pogledate raspored tradicionalnih sv. Misa koje služi Svećeničko bratstvo sv. Pija. X.: http://christusrexhrvatska.blogspot.hr/2018/01/raspored-svetih-misa-veljaca-2018.html
    Prema onome što ste naveli, najbliža kapela Svećeničkoga bratstva bila bi Vam u Splitu pa možemo preporučiti da pohodite tradicionalnu sv. Misu u kapeli Bratstva (prema svojim mogućnostima - ako nije moguće zbog udaljenosti i troškova svake nedjelje, onda u nekom rjeđem intervalu) jer na NO nažalost ne možemo sudjelovati budući da taj obred izvrgava našu vjeru opasnosti zbog nebrojenih zloporaba i svetogrđa kojima je prožet. Jedno poticajno svjedočanstvo kako živjeti vjeru u ovim kriznim vremenima kada nam tradicionalni obred nije dostupan u neposrednoj blizini možete pročitati ovdje:
    http://christusrexhrvatska.blogspot.hr/2016/08/moj-put-od-pravoslavlja-do-katolicke.html

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Također, što se tiče posljednjeg pitanja - na trad. Misi se nikada ne govori tko je koliko donirao, a vjernici su svjesni da o njima ovisi organizacija Mise jer Bratstvo sv. Pija X. ne prima nikakva sredstva od službenih crkvenih struktura ili od države.

      Izbriši
  3. Hvala puno na objavljenom komentaru i Vašem odgovoru. Sigurno nisam jedini koga muči ta situacija i nadam se da ste pomogli i drugima. Teško se odreći nečega što znaš, vjeruješ i obavljaš skoro cijeli život. Ali Isus traži da bude i iznad majke, oca, brata, žene...ako je ovo jedini ispravni način, onda je moja obaveza slijedit taj primjer. Bog Vas blagoslovio i hrabrio na tom putu.

    OdgovoriIzbriši