'Sveti' vladika Nikolaj Velimirović vs. blaženi kardinal Alojzije Stepinac



Katoličanstvo i pravoslavlje razlikuju se ne samo u vjerskome nauku, nego još više u odnosu prema društvenim stvarnostima koje iz toga proizlaze. Naš je narod to posebno mogao osjetiti u pustošenjima prošloga rata za koji nemalu odgovornost snosi i Srpska pravoslavna crkva kao podržavatelj ideologije velikosrpstva. Da to nije samo tadašnja aberacija, pokazuje nam i primjer jedne od njihovih najuglednijih ličnosti iz prošloga stoljeća, episkopa Nikolaja Velimirovića koji se istaknuo kao jedan od predvodnika žestokih antikatoličkih prosvjeda (tzv. krvave litije) protiv potpisivanja konkordata između Svete Stolice i tadašnje Kraljevine Jugoslavije. Kod njega nalazimo izjave koje bismo mogli staviti u kontekst karikature koju bezbožnici pripisuju Crkvi, odnosno kršćanstvu, u jednome sasvim nezdravome i fundamentalističkom odnosu prema društvenoj stvarnosti – ideologijama, društvenim promjenama i tehničkom napretku. A sve to kao odraz raskolničkoga duha tzv. pravoslavaca – grko-istočnjaka koji su ne samo prekinuli veze s Petrovim nasljednikom i zanijekali neke druge vjerske istine, nego i pomutili zdravu racionalnost kršćanske vjere. Suvišno je spominjati da ga je SPC proglasila svetim. Tome kao kontrast stavljamo zdrav i trijezan odnos prema društvenim stvarnostima našega velikoga blaženika, nadbiskupa Alojzija Stepinca, koji nije činio ništa drugo nego zdušno promicao katolički nauk papa i Crkve svih vjekova.

Nikolaj Velimirović:

,,U žalosnoj zabludi žive oni naši ljudi, koji misle da je odvajanje nacionalizma od vere, i države od crkve rezultat nekog "progresa"... Ipak se mora odati poštovanje sadašnjem nemačkom Vođi, koji je kao prost zanatlija i čovek iz naroda uvideo da je nacionalizam bez vere jedna anomalija, jedan hladan i nesiguran mehanizam. I evo u XX. veku on je došao na ideju Svetoga Save, i kao laik poduzeo je u svome narodu onaj najvažniji posao, koji priliči jedino svetitelju, geniju i heroju. A nama je taj posao svršio Sveti Sava, prvi među svetiteljima, prvi među genijima i prvi među herojima u našoj istoriji.

Svršio ga je savršeno, svršio ga je bez borbe i bez krvi, i svršio ga je ne juče ili prekjuče nego pre 700 godina. Otuda je nacionalizam srpski, kao stvarnost, najstariji u Evropi."

(
Nikolaj Velimirović, San o slovenskoj religiji: Odabrane misli i besede, Slobodna knjiga – izdanja Vladimira Maksimovića, Beograd, 1996., str. 36)

,,To Evropa ne zna, i u tome je sva očajna sudba njena, sva mračna tragedija njenih naroda. Ona pre svega ne zna čija je. Onda ona ne zna ko joj je prijatelj a ko neprijatelj. Ona ne zna koga da zove Ocem a koga Sinom, zbog čega je popljuvano u njoj očestvo i sinovstvo, roditeljstvo i čedstvo. Ona ništa ne zna osim onog što joj Židovi pruže kao znanje. Ona ništa ne veruje osim onog što joj Židovi zapovede da veruje. Ona ne ume ništa da ceni kao vrednost dok joj Židovi ne postave svoj kantar za meru vrednosti. Njeni najučeniji sinovi su bezbožnici (ateisti), po receptu Židova. Njeni najveći naučnici uče da je priroda glavni bog, i da drugog Boga izvan prirode nema, i Evropa to prima. Njeni političari kao mesečari u zanosu govore o jednakosti (ignoranciji) svih verovanja i neverovanja, tj. ono što Židovi hoće i žele, jer im je potrebno prvo da se izjednače zakonski sa hrišćanstvom, da bi posle potisli hrišćanstvo i učinili hrišćane bezvernim, i stali im petom za vrat. Sva moderna gesla evropska sastavili su Židi, koji su Hrista raspeli: i demokratiju, i štrajkove, i socijalizam, i ateizam, i toleranciju svih vera, i pacifizam, i sveopštu revoluciju, i kapitalizam, i komunizam. Sve su to izumi Židova, odnosno oca njihova đavola. I to je sve u nameri da Hrista ponize, da Hrista ponište, i da na presto Hristov stave svoga jevrejskog mesiju, ne znajući ni dan danas da je to sam Satana, koji je otac njihov i koji ih je zauzdao svojom uzdom i bičovao ih svojim bičem.

Braćo moja, što Židovi tako čine protiv Boga Oca i Sina Božjeg Gospoda Isusa Hrista, to nije nimalo za čuđenje. Jer je sam Gospod Hristos, vidoviti i nepogrešni, rekao da je otac njihov đavo i da oni čine slasti oca svoga. Ali je za čuđenje da su se Evropejci, kršteni i miropomazani, potpuno predali Židovima, tako da židovskom glavom misle, židovske programe primaju, židovsko hristoborstvo usvajaju, židovske laži kao istine primaju, židovska gesla kao svoja primaju, po židovskom putu hode i židovskim ciljevima služe.

(Nikolaj Velimirović, O Jevrejima, u: Nikolaj Velimirovic, Reci srpskom narodu kroz tamnički prozor (iz logora Dahau), Ihtis-hriscanska knjiga., Beograd 2000, str. 193-194.
)

,,Pronalasci evropski doveli su čovečanstvo na obronak propasti, doveli su ga u duhovni mrak i u mračnu kvarež, kakva se ne pamti u istoriji hrišćanstva. Jer, sve svoje pronalaske Evropa je uperila protiv Hrista; da li po svome sopstvenom krivoumlju ili po nagovoru Jevreja, ne znamo.

Kad je pronađen teleskop, za posmatranje udaljenih zvezda, naučnici evropski protumačili su to na štetu jevanđelja Hristova.
Kad je pronađen mikroskop, opet smeh nad Hristom.
Kad je pronađena železnica, parna fabrika, telegrafija i telefon, sav je vazduh brujao od samohvalisanja evropskog na račun Boga i Hrista Njegova.
Kad su ljudi pronašli mašine za plivanje pod vodom, za letenje u vazduhu, za razgovor na velikoj daljini, tada se Evropi Hristos učinio tako nepotreban i nesavremen kao mumije egipatske.
Međutim, sve svoje pronalaske u toku poslednjih dvesta godina Evropa je upotrebila na svoje samoubistvo u svetskim ratovima na zločin, na mržnju, na rušenje, na prevaru, na iznuđavanje, na sramotenje narodnih svetinja i svetih običaja, na laži, nepoštenja, razvrate i bezbožstva po celom svetu.

(Nav. dj., https://svetosavlje.org/kroz-tamnicki-prozor/45/?pismo=lat)

,,Univerzitetska Evropa je istucala svoga Boga u stupi i razbila u bezbrojne atome, protone i elektrone od kojih se jedva noge mogu očistiti. Da li ste sa Evropom ili svojim narodom? Ako kažete da ste sa Evropom onda se brzo lečite da ne bi zarazili svoj narod...

Evropski narodi pod prokletstvom božijim jer oni nisu više narodi nego jazavci... dvonogi majmuni... zverovi a ne ljudi... Evropski intelektuizirani čovek napravio je ugovor sa đavolom... Evropa je jeres... A ti Srbijo, kuda si pošla za Evropom? Ti nikada nisi išla njenim putem i nikada za njom. Nazad, na svoje, ako hoćeš da se spaseš i živiš... Kultura je nula ispod jedinice...

Jevreji i njihov otac đavo uspeli su laganim dugotrajnim trovanjem duha i srca evropskog čovečanstva da ovo odvrate od pravog bogopoštovanja i privuku na poklonjenje idolu kulture... dim, prah, blato, mutljag... glupačka ništarija...

Revnost za čistoćom postala je manijom za čistoćom. No nažalost, i ovde je Čivutin umešan... Vodovod, vodovod, vodovod. Kupatila, kupatila, kupatila! Čistoće, čistoće, čistoće! I svi klonuše od umora perući se i čisteći se spolja.

(Nav. dj. – Nikolaj Velimirovic, Reci srpskom narodu kroz tamnički prozor (iz logora Dahau))


Blaženi kardinal Alojzije Stepinac:

,,Zar je kultura smatrati sebe nekim višim bićem – nadčovjekom i prezirati druge, kad se znade da su svi ljudi prah i pepeo, a po milosrđu Božjem djeca Oca nebeskoga? Zar je to kultura, smatrati da samo veliki narodi imadu pravo na život, a maleni narodi jedino pravo robovati i služiti sili, kad znademo po riječima Sv. pisma, da je 'malog i velikog stvorio On (Gospod) i jednako se skrbi za sve'? Zar je to kultura, kad se za jedino mjerilo pravde postavi gruba sila s načelom: ili se ukloni ili se pokloni – a zabacuje se i gazi sloboda ljudske ličnosti i dostojanstvo čovjeka? Zar je to kultura kad se otimlje tuđa imovina samo zato jer ne će i ne mogu da misle i rade ono što misle oni koji su silom prigrabili vlast?(18. 9. 1938.)

,,Kud ćete gorih dana nego li su oni u kojima pod utjecajem sile, hoće svijetu nametnuti nazor da je jedna rasa ljudi više vrijedna od druge. I milijuni ljudi moraju kimati pokorno glavom na tvrdnju, koju opovrgava sam Bog i koju opovrgava život. Opovrgava je sam Bog jer za sve rase jednako govori: 'Prah si i u prah ćeš se pretvoriti!' Opovrgava je Bog, koji na usta apostolova opominje: 'Ne lažite jedan protv drugoga, svucite staroga čovjeka s djelima njegovim, i obucite novog čovjeka koji se obnavlja za spoznanje po slici Onoga, koji ga je stvorio; gdje nema ni Grka, ni Židova, obrezana ni neobrezana, divljaka ni Skita, roba ni slobodnjaka, nego sve i u svemu Krist!' Opovrgava ovu tvrdnju i sam život, koji dokazuje, da su sve rase sposobne za napredak, kad im se dade mogućnost razvoja. Štoviše, da takozvane niže rase često puta iskazuju više poštenja i morala nego one, koje sebi umišljaju da su stvorene da drugima gospodare! (31.12.1938.)

,,Vidimo, kamo dolazi čovjek, ako se dade voditi od ideja komunizma i nacionalsocijalizma (25. 5. 1939.)

,,Najveća vrijednost i vrhovna norma nije ni krv ni rasa ni besklasni kolektiv ni nacionalna veličina, nego Bog na nebu, a na zemlji slobodna duhovna ličnost, besmrtni duh pojedinčev! Sve je ostalo i država, i krv i rasa, i gospodarstvo i tehnika, samo radi njih! I ništa od svega toga nije vrijedno da zauzme ono prijestolje, onaj oltar, što ga je svaki čovjek dobio ugrađen u svoju nutrinu od Onoga, koji ga je stvorio. (14. 4. 1940.)

,,Na jednu bih vas stvar želio danas napose upozoriti, ako želite biti pravi podanici Krista Kralja, a to je ljubav prema bližnjemu, ljubav prema čovjeku bez razlike kako se zvao. U ovo zadnjih nekoliko decenija uspjele su razne bezbožne teorije i ideologije tako zatrovati svijet, da je mržnja postala reći bi glavnim pokretalom sviju ljudskih čina. Pogibelj je da i oni, koji se diče katoličkim imenom, da ne rečem čak i duhovnim pozivom, postanu žrtvom strasti mržnje i zaborave na zakon, koji je najljepša karakteristika kršćanstva, zakon ljubavi.” (26. 11. 1941.)

,,Jer treće što tvrdimo, svaki narod i svaka rasa, kako se danas odrazuju na zemlji, imade pravo na život dostojan čovjeka i na postupak dostojan čovjeka. Svi oni bez razlike, bili pripadnici ciganske rase ili koje druge, bili crnci ili uglađeni Europejci, bili omraženi Židovi ili ponosni arijci, imadu jednako pravo da govore: 'Oče naš koji jesi na nebesima!' A ako je Bog svima podijelio to pravo, koja ga ljudska vlast može nijekati? Svi narodi bez razlike kako se zvali imadu jednaku dužnost, da se udaraju u prsa i da govore: 'I odpusti nam duge naše, kao što i mi otpuštamo dužnicima našim!' Zato je Katolička crkva uvijek osuđivala, a i danas osuđuje svaku nepravdu i nasilje, koje se počinja u ime klasnih, rasnih ili narodnosnih teorija. Ne može se istrijebiti sa lica zemlje inteligenciju jer to možda prija radničkoj klasi, kao što je to učio i učinio boljševizam. Ne može se istrijebiti sa lica zemlje Cigane ili Židove, jer ih se smatra inferiornom rasom. Ako se budu na laku ruku primjenjivali principi rasnih teorija koje nemaju temelja, da li uopće postoji za bilo koji narod još kakva sigurnost na zemlji?
(25. 11. 1942.)

,,Svaki čovjek, bez obzira kojoj rasi ili naciji pripadao, bez obzira da li je svršio sveučilište u kojem kulturnom središtu Europe ili ide u lov za hranom u prašumama Afrike, svaki od njih jednako nosi u sebi pečat Boga Stvoritelja i imade svoja neotuđiva prava, koja mu ne smije oteti ili ograničiti samovoljno nijedna ljudska vlast. Svaki od njih ima pravo na tjelesni život, ima pravo na duševni život, ima pravo na brak, ima pravo na religiozni odgoj, ima pravo na upotrebu materijalnih dobara, ukoliko se to ne kosi s pravednim zakonima, koji štite interese čitave zajednice, ima toliko drugih prava. I svaka povreda tih prava ljudske osobe ne može a da ne urodi lošim posljedicama” (14. 4.1943.)

Za nju (Katoličku crkvu, op.) je čovjek jednako crnac iz centralne Afrike kao i Europejac. Za nju je kralj kao čovjek u kraljevskoj palači upravo tako čovjek kao i zadnji siromah i ciganin pod šatorom. Ona među njima ne pozna bitne razlike kao čovjeka. Jedan i drugi imadu neumrlu dušu, jedan i drugi su isto kraljevskog podrijetla, vukući svoju lozu od Boga Stvoritelja. To je rasna nauka katoličke Crkve, a sve drugo su obična podmetanja, za koja vrijede riječi – u laži su kratke noge! Katolička Crkva ne može priznati, da koja rasa ili narod, zato što je brojčano jači i bolje naoružan, smije počinjati nasilja nad brojčano slabijim i manjim narodom.” (31.11.1943.)

Primjedbe

  1. Зна се ко је био Алојзије Степинац! Ако је светац Божији, зашто није дигао глас против Усташа? Усташе су имали логор за дјецу?! Зашто се није жртвовао за ближње своје? Како је Шиндлер спасавао Јевреје?
    Уместо да признате све то, ви направите још горе тиме што завађате народ, тј. Хрвате и Србе.
    Било би вам много паметније да мирите народ, јер Христос прије свега проповиједа љубав Божију.
    А што се тиче светог Николаја Велимировића, узели сте му рјечи из контекста. Ако ви не знате ко је Николај Велимировић само прочитајте његово житије и све ће Вам бити јасно.
    А да се Степинац у своје вријеме потрудио да заштити Србе, сигуран сам да би његова слика висила на зидовима многих Срба, Рома и Жидова...
    С поштовањем...

    OdgovoriIzbriši
  2. https://www.bitno.net/vjera/jovan-nikolic-pravoslavni-svecenik-stepinac/

    OdgovoriIzbriši
  3. https://www.bitno.net/vjera/iznenadujuce-pismo-zagrebackog-srbina/

    OdgovoriIzbriši
  4. https://www.bitno.net/vijesti/hrvatska/pravoslavni-episkop-srbi-dobro-odvagnite-svaku-svoju-rijec-o-stepincu/

    OdgovoriIzbriši
  5. https://www.bitno.net/vjera/stepinac-protiv-rasizma/

    OdgovoriIzbriši
  6. https://www.bitno.net/vjera/svjedocanstva/macek-o-stepincu-kada-je-pomagao-ljudima-nije-radio-razlike-izmedu-hrvata-srba-ili-zidova/

    OdgovoriIzbriši
  7. https://www.bitno.net/vijesti/hrvatska/beograd-proglasio-stepinca-ratnim-zlocincem-stepinac-ratni-zlocinac-stepinac-pomagao-srbima/

    OdgovoriIzbriši
  8. Zna se ko je bio blaženi Alojzije Stepinac! Kao srbin katolik, s ponosom u svojoj kući imam njegove slike po zidovima. Za razliku od "svetog" Nikolaja Velimirovića, koji je bio pristalica Dimitrija Ljotića i njegovih naci zboraša (što se vidi i po govoru koji je održao na Ljotićevoj sahrani). I po tome što nije ostao sa svojim narodom nego kukavički pobegao pred partizanima, dok je Blaženi Alojzije, ostao sa svojim vernicima. Da je Stepinac kriv, pobegao bi, Velimirović da nije ostao bi! Stepinčevog Brata su ubile ustaše 1943 godine. A sam blaženik nikada nije položio "ustašku prisegu" odnosno zakletvu. Dokazano je da su planirali tri atentata na Njega, od čega su dva pokušana, a treći nije ni pokušan. Ako je bio njihov, zašto ga Pavelić nije voleo, nego kad je blaženik rekao da NDH treba da počiva na Božijim zakonima, Pavelić je rekao da ne treba jedan balavac da ga uči kako se vodi država! Ne treba zaboraviti da je Beograd bio prvi grad slobodan od Jevreja u bišoj Jugoslaviji! Vladika Slavonski Jovan je lepo rekao "“Mislim da ćemo svi mi morati dobro odvagati svaku riječ, prošlu i buduću, kada je u pitanju Stepinac. Ono oko čega ćemo se sigurno složiti jest da komunistički proces i komunistička optužba ne mogu biti polazište za razgovor o njemu. Na tom je procesu on pokazao hrabrost, i nesumnjivo je da je taj čimbenik njegova svjedočanstva presudan u procesu njegove beatifikacije i kanonizacije. No, upravo odatle polaze i oni koji Stepincu prigovaraju da istu hrabrost nije pokazao i pred Pavelićem kada je trebalo osuditi i spriječiti ustaška zlodjela. No, ništa nije jednostavno. Primjerice: i Stepincu i patrijarhu Pavlu ustaše su ubile brata – Pavlov brat Dušan poginuo je u partizanima u Siraču 1942., a Stepinčevog brata Miju odveli su i ubili naredne, 1943. godine”, rekao je vladika kojeg smatraju najvećim stručnjakom u SPC-u za pitanje holokausta i koji priprema doktorat na tu temu na sveučilištu u Jeruzalemu.

    OdgovoriIzbriši
  9. Mislim da nisi dovoljno upoznat da cjelokupnim opusom velimirovića,radi se o teološkom velikanu jako poznatom u pravoslavnom svijetu.

    Ne vidim razloga uspoređivati blaženog Stepinca koji ima prilično drugačiji put svetosti od Velimirovićega.

    Navedi rađe u osnovnim crtama teološki opus Stepinca i njegova teološka djela da vidimo da li uopće poznaješ materiju.

    OdgovoriIzbriši
  10. Pa pročitao sam sve njegove propovedi i pisma koja su objavljena na hrvatskom jeziku, nekoliko životopisa i razna svedočanstva od drugih ljudi. "Propovijedi o deset zapovijedi Božjih; Katehetske propovijedi 1 i 2; Propovijedi, Poruke, Govori 1934 - 1940: isto to od 1940 - 1946; Pisma iz sužanstva 1946- 1960. Mladi Stepinac, Pisma zaručnici. Propovijedi o presvetom Srcu Isusovu; Lurdske propovijedi o Majci Božijoj; Najljepše Mariji; I životopisi; Životopis od Alekse Benigara, Životopis od p. Vladimira Horvata ( pisan pod pseudonimom M. Landercy. Nada koja ne postiđuje, životopis mons Perića; Stepinac mu je ime 1 i 2. Ima još par nekih životopisa, ali kratkih.

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar