ponedjeljak, 16. travnja 2018.

Kako su japanski katolici sačuvali vjeru



1873. je u Japanu dokinuta zabrana kršćanstva. Misijska družba u Parizu koja se pripremala za ponovno propovijedanje Evanđelja u Japanu je po odredbi Svete Stolice čekala priliku da pošalje na novu službu mons. Vorcarda, prvoga apostolskoga vikara u Japanu. Biskup Forcard nije dobio priliku da djeluje u Japanu. Kratko nakon toga je p. Petitjean, kasniji apostolski vikar Japana, mogao ući u luku Nagasaki na Kyushu zajedno s nekoliko drugih francuskih misionara. Tako je probijen led za oživljavanje kršćanstva u Japanu.

Kratko nakon toga dogodio se najdramatičniji događaj u povijesti katoličanstva u Japanu,
kakav se nikada ne može zaboraviti. Iako je u to vrijeme podizanje crkava bilo zakonito, Japanci u njih nisu smjeli ulaziti. Mons. Petitjean je izgradio jednu u Ouri u Nagasakiju za uporabu strancima. On je tu jednoga dana molio pred oltarom kada se nekoliko starijih žena približilo crkvi, pažljivo da ih se ne bi vidjelo i prijavilo, te potom kriomice provuklo kroz vrata. Jedna od njih, približavajući mi se drhteći da i zidovi ne bi imali uši, prošaptala je: ,,Gdje je kip Blažene Djevice Marije?“ Mons. Petitjean, koji nije primijetio da su se približile, okrenuo se začuđen neočekivanim pitanjem. Prikrivajući svoje osjećaje, pokazao je prema oltaru iznad uz koji je stajao Gospin kip. Žene su neko vrijeme gledale u čuđenju i divljenju, a potom se bacile na koljena i zaboravivši suze, izlile svoje srce u molitvi, kako su se njihove oči naputile suzama neopisivih osjećaja. One koje su cijelo vrijeme živjele kao siročad, sada su se našle licem u lice sa svojom pravom Majkom, koju su neznajući tražili cijelo vrijeme te se njihovo cijelo srce uzbudilo radošću.

Kada su otkrile da su ti francuski misionari –
izaslanici koje je poslala Sveta Stolica – bili u celibatu, žene su se utvrdile u vjeri da su to uistinu pravi katolički svećenici koji su ponovno pohodili njihove obale.
Onda je jedna od žena izrazila osjećaje svojih družica, držeći svoju ruku na srcu, i rekla: ,,Naša su srca ista kao vaša“.

To je bio događaj bez usporedbe u povijesti katoličkih misija. Te su žene bile potomci kršćana koji su 400 dugih godina u odsustvu svećenika i crkava, suočeni s okrutnim progonima, sačuvali svoju vjeru neokrnjenom.

To je povijesna činjenica koja graniči s čudesnime, da je četiri stoljeća katolička vjera ostala živom bez svećenika ili crkve. Uistinu je kip Blažene Djevice Marije poslužio da otkrije svijetu te Kristove učenike koji su ležali skriveni toliko mnogo godina. Uskoro je otkriveno tisuće predanih kršćana na otoku Kaminošimi, blizu luke u Nagasakiju, na otocima Gotu i Satomi.




Nema komentara:

Objavi komentar