Odgovor
na to pitanje katoliku koji razumije za što je crkva blagoslovljena
ili posvećena odmah je jasan: ,,Pod
imenom crkve razumijeva se sveta zgrada namijenjena službi Božjoj
napose za to, da bude na uporabu svima vjernim kršćanima za
izvršavanje javnog bogoslužja." (kan.
1161 Zakonika
iz
1917.).
Upravo
na to mislio je naš Gospodin kada je rekao: ,,Kuća
moja neka se zove kuća molitve“
(Mt
21,13). Ona je sveta i mora se odvojiti od svake svjetovne upotrebe,
poput osobnog profita ili probitka da ne bi postala ,,špilja
razbojnička“.
Posljedice toga mogu se izvući iz kanona 1178 Zakonika
iz 1917.
koji
kaže: ,,daleko
treba da su od njih trgovine i sajmovi, pa imali oni i pobožnu
svrhu“.
Kanon 1220, §1 novoga
Zakonika
iz
1983. govori isto.
Pitanje
je stoga oduzima li crkvi izvedba glazbe koja nije za liturgiju
njezinu svetost. Odgovor daje kanon 1264, §1
Zakonika
iz 1917.,
koji samo obnavlja odluku Tridentskog sabora, ali koji, nažalost,
nije zadržan u Zakoniku
iz 1983.:
,,Glazbene
su izvedbe, kod kojih bilo pri sviranju orgulja i drugih glazbala
bilo pri pjevanju dolazi tako nešto, što zvuči razuzdano i prosto,
u crkvama bezuvjetno zabranjene.“
Da
bismo to bolje razumjeli, mora se napraviti jasna razlika između
različitih vrsta glazbe. Kao prvo, postoji sveta glazba koja se
izvodi u svetoj liturgiji kod koje je na prvom mjestu gregorijanski
koral, ali također u nekim prilikama polifona glazba u tradiciji
nekih skladatelja poput Palestrine. Kao drugo, postoji vjerska glazba
koja nije komponirana za liturgiju niti se u njoj izvodi, ali koja
ima svrhu uzdići dušu razmatranju božanskih istina. Na kraju,
postoji svjetovna glazba koja nema nikakve veze s religijom.
Jasno
je da je izvedba svete glazbe moguća unutar katoličkih crkava, pa
čak i izvan liturgije. Smjernice Svete kongregacije za obrede 3.
rujna 1958. također navode da je dopušteno izvoditi vjersku glazbu
u crkvama izvan liturgije pod određenim uvjetima:
„Vjerska
glazba... koja teži izraziti i potaknuti pobožne i vjerske
osjećaje... treba se veoma cijeniti i prikladno promicati zbog
svojih očitih dobrobiti za vjeru. [Takva vrsta] vjerske glazbe ne
može se izvoditi u liturgijskim ili drugim svetim funkcijama jer ona
zapravo pripada u koncertne dvorane ili kazališta, a ne u crkve
posvećene bogoštovlju. Gdje nema dostupnog gledališta ili dvorane,
koncert vjerske glazbe može se održati u crkvi, ako se očekuje da
će takav koncert biti na duhovnu korist vjernika.“ (citirano u:
Matters
Liturgical,
49. str.)
Takva
religijska glazba uključivala bi pjevanje himana ili poznatih Misa i
oratorija baroknoga razdoblja.
Jasno,
to pretpostavlja da se poduzmu mjere predostrožnosti da se izbjegne
nepoštovanje, poput uklanjanja Presvetoga Sakramenta i zabrane
pljeskanja. Međutim, rijetko će se raditi o koncertu posve vjerske
glazbe s takvim duhovnim ciljem na umu, a još manje o slučaju da ne
postoji dostupno drugo prikladno mjesto.
Nadalje,
jasno je da nije dopušteno izvoditi ili prisustvovati koncertu
svjetovne glazbe u katoličkoj crkvi. To bi uključivalo svaku glazbu
napisanu u stilu iz romantičkoga razdoblja pa do današnjih dana i
svu popularnu i modernu glazbu poput narodne ili ,,duhovne“
nekatoličke glazbe. Koristiti posvećenu ili blagoslovljenu crkvu
kao koncertnu dvoranu za takvu glazbu, bez poštivanja njezine
svetosti, bi sigurno bilo oduzimanje časti i slave koju dugujemo
svemogućemu Bogu. To je, nažalost, ono što se sada događa i
katolici moraju odbiti nastupati na takvim koncertima ili ih
posjećivati. Nema opravdanja da kažemo da su Novus
ordo
crkve
obeščašćene sekularnom glazbom u samoj liturgiji, kao da bi to
što je jedna osoba obeščastila crkvu opravdalo da i druga to isto
učini. Jasno je da se te zabrane ne odnose na protestantske crkve
koje nisu ni na koji način svete, ako onaj koji prisustvuje koncertu
ne prisustvuje u isto vrijeme nekoj vjerskoj ceremoniji. (usp.
kanon
1258 Zakonika
iz
1917.).
o.
Peter R. Scott, FSSPX
Izvor: http://archives.sspx.org/Catholic_FAQs/catholic_faqs__traditional.htm#concertsinchurch
Primjedbe
Objavi komentar