subota, 7. srpnja 2018.

Svetost laika



Junačke kreposti su rijetke i tamo gdje postoje ne pridaje im se velika pažnja! Koliko je tu stvarne svetosti! Svetost koja nikad ne može biti službeno kanonizirana, ali je istinita: svetost liječnika koji daje sebe za ljubav Božju i za one koji trpe u Kristu, ne računajući cijenu, svetost službenika koji živi svoj život poslušnosti i stalnog odricanja ponizno i u nadnaravnom duhu – različite vrste svetosti, skrivene i nepoznate, ali djelotvorne i ugodne Srcu Božjem.

Željeli bismo svakako vidjeti kako se svetost još više širi, ali ne smijemo zanijekati ono što već postoji. Osim toga, mogućnosti za mučeništvo nisu opća pojava, a svetost ukrašena mučeničkom palmom nije jedina vrsta svetosti. Kao što je Rene Bazin tako istinito napisao: "Čini se da ljudi ne priznaju žrtvu života, osim ako se ne izvrši u jednom trenutku". Mučeništvo u malim vatrama skrivenih vjernosti kojih se stalno pridržavamo, mučnih kušnji koje hrabro i ustrajno odbacujemo, ispunjavanje dužnosti prema Bogu i bližnjemu točno i s ljubavlju, molitve koje vjerno molimo usprkos odbojnosti, suhoći i pritisku rada – nije li to mučeništvo? Tko može procijeniti vrijednost tih bezbrojnih žrtvica koje nisu javno objavljene, ali koje koštaju… i koje se računaju! Količina svetosti u današnjem svijetu nije bitan problem, važno pitanje je koliko bi je trebalo biti s obzirom na potrebe svijeta, kakvu zahtijevaju ispravno shvaćeni slava Božja i kršćanstvo.

Razgovarajući jedan dan sa skupinom kardinala, Sveti Otac Pio X. postavio im je ovo pitanje:

"Koja je po vašem mišljenju najvažnija potreba za spasenje društva?"

"Izgraditi škole", odgovorio je jedan kardinal.

"Ne."

"Izgraditi više crkava", predložio je još jedan.

"Opet ne."

"Povećati broj svećenika", rekao je treći.

"Ne, ne", odgovorio je sv. Pio X. "Sve te stvari su važne, ali ono što je sada najpotrebnije jest imati u svakoj župi skupinu laika koji su vrlo kreposni, vrlo odlučni, prosvijetljeni u svojoj vjeri i koji su pravi apostoli".

Promotrimo sada samo te dvije riječi: "kreposni" i "odlučni". Sveti je Otac rekao "kreposni" – "vrlo kreposni, čestiti", a govorio je o laicima. Pripadam li ja tom broju kreposnih laika? "Koja sreća biti svetac", rekao je doktor Vittoz iz Lausanne: "Jer se onda mogu truditi da postanem jedan!" Sv. Pio X. imao je dobar razlog riječi "krepost" dodati "odlučan". Je li moja odluka da postignem veću svetost odrješita, odlučna?

Izvor: p. Raoul Plus, Christ in the Home

Nema komentara:

Objavi komentar