srijeda, 11. srpnja 2018.

Zašto moram trpjeti? (XIII.)



Trinaesti razlog: postići obraćenja grješnika

Trinaesti razlog zašto morate trpjeti može biti ovaj: Bog vam je možda dao poziv postizanja milosti za obraćenje grješnika, posebno za one koji su u svojoj smrtnoj borbi i u opasnosti da umru u svojim grijesima.

Priđite u duhu postelji čovjeka koji bi trebao ostaviti ovaj život sa smrtnim grijehom na svojoj duši. Još nekoliko trenutaka i njegov 'zgoditak' će biti odlučen za cijelu vječnost. Ako se pojavi pred Božanskim Sucem s neoproštenim grijesima – ništa ga neće moći spasiti od neugasive vatre pakla. Vječno će trpjeti najstrašnije muke – muke tako strašne da su u usporedbi s njima muke onih koji umiru u vatri samo slaba sjena patnje.

Dakle, u tom kritičnom trenutku zagovor Božjih prijatelja igra veliku i odlučujuću ulogu u velikoj drami grješnikove smrti. Kao odgovor na žarke molitve koje se prikazuju za obraćenje grješnika u njihovoj smrtnoj borbi, a posebno radi trpljenja koje se podnosi radi te iste nakane mnogih svetih duša, Bog rado daje umirućim grješnicima one dodatne milosti koje su potrebne da pobijede svoju tvrdoglavost i da se na vrijeme pomire s Njime iskrenom ispovijedi ili barem činom savršenoga kajanja.

Odlučujući trenutak je došao. Milost postiže slavnu pobjedu. Umirući grješnik vraća se Bogu, kaje se i oprošteno mu je – spašen je - spašen za vječnost! Zar ne shvaćate što to znači – On je spašen!

Izbjegao je pakao i njegovu neopisivu bijedu i vratio se svome pravu i naslovu uzvišenog sjaja neba. Himnu radosti i zahvale pjevaju sveci i anđeli koji se iznad svega vesele zbog još jedne duše koja je ugrabljena od propasti i koja će se jednoga dana pridružiti njihovu radosnom društvu da bi se klanjala Bogu i slavila ga za vječnost.

Ali tko može shvatiti osjećaje ljubavi i zahvalnosti koje takve duše od toga trenutka gaje prema onima čije su ih molitve i patnje spasile od zahvata demona u posljednji trenutak i poslale ju radosnu putem neba? A kako će se ti osjećaji još pojačati kada usporedi svoju radost na nebu s jadom na koji bi bila osuđena da nije bilo milosti obraćenja koje su joj postigle velikodušne patnje na zemlji. Zahvalnost koju osjećaš prema onome tko te je spasio od smrti u vatri ne može se usporediti s onom koju duša osjeća prema onome tko ju je spasio od beskrajne vatre pakla.

Ono što sam opisao ne događa se samo rijetko, nego tisuću puta svaki dan u godini. Skoro sto tisuća duša idu u vječnost svakih dvadeset i četiri sata. Kolike su duše spašene, a kolike izgubljene, ne možemo znati, jer nam Bog to nije objavio. Ali ovoliko možemo znati: da od onih koji su spašeni mnogi duguju svoje spasenje milosti obraćenja koje su za njih postigle u času smrti molitve i patnje Božjih prijatelja na zemlji.

Sada kada znate ove istine, ne biste li trebali gajiti žarku želju da pridonesete koliko god možete u postizanju tog velikog djela milosrđa? Ne biste li trebali rado trpjeti i to mnogo, da umirući grješnici mogu pobjeći od užasa paklene vatre koja ih čeka za vječnost ako se ne pokaju prije negoli smrt pokuca na njihova vrata?

(vlč. F. J. Remler, C.M., Zašto moram trpjeti? Knjiga svjetla i utjehe, str. 67-68)

Nema komentara:

Objavi komentar