petak, 31. kolovoza 2018.

Poveznica između liturgijskih zloporaba i zlostavljanja maloljetnika


Znamo da postoje dobri i sveti svećenici, slike divnog Velikog Svećenika i Dobrog Pastira, koji nam neumorno služe, koji najrevnije rade za naše spasenje i koji su dio razloga zašto je biti katolik najveća radost na svijetu. Mnogi od nas znamo jednog, nekoliko njih ili mnoge takve svećenike. A znamo i koliko su podcijenjeni i kako su u ovakvim trenucima podvrgnuti nezasluženom skepticizmu i sumnji zbog krivica nekih od njihove braće klerika – krivica koje oni sami osuđuju i odbacuju kao što i laici čine.

Svi mi, laici u klupama i kler u svetištu, nikada se ne smijemo prestati pitati teška pitanja. A možda je najvažnije od tih teških pitanja: što je to omogućilo tolikim 'Božjim ljudima', uključujući biskupe, da postanu pijuni đavla? Osim općenitih razloga poput Adamovog pada, neuredne požude i opasnosti koje dolaze uz službe s autoritetom, možemo li odrediti neki uzrok koji je specifičan za posljednjih pedeset godina – tom razdoblju na koje je ograničena većina slučajeva klerikalnog zlostavljanja?

Sustavni uzrok klerikalnog zastranjenja s dužnosti, uzrok moralne mlitavosti i razuzdanosti u stilu Woodstockova bezakonja ili antinomijanizma koji je pratio liturgijske reforme i deformacije od šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća, u vrijeme kada je razuzdana proslava samoga sebe zamijenila katolički ideal – koji nije svugdje ostvaren, ali se svugdje traži – svećenika koji se podvrgavao disciplini zahtjevne liturgijske forme s njezinim časnim rubrikama i ulivenim strahom Božjim. Svećenik je običavao biti čovjek posvećen strogoj i trezvenoj službi u svetištu. Kako se sve ubrzano mijenjalo ovih desetljeća, on je odjednom postao središte pučke pozornosti, 'predsjedatelj' koji rukovodi zajednicom. Svećenici su bili bačeni u lavlji brlog taštine, popularnosti, sentimentalnosti i razonode, a nisu svi bili Danijeli koji su se izvukli neozlijeđeni. Nigdje na vidiku nije bilo asketizma, svemu zlu koje je prije bilo potisnuto starim kodeksom časti sada je dana potpuna sloboda.

Katolici izvjesne dobi znaju o čemu pričam. Kako sam rođen 1971., mogu se prisjetiti mnoštva 'kreativnih liturgija' – i što nije začuđujuće, klerici koji su odgovorni za te stvari su među onima koji su kasnije bili pod istragom zbog moralne iskvarenosti. Dugo mi je vremena trebalo da uočim vezu (možda samo sporo kopčam), ali napokon mi se sve razjasnilo: desetljećima duga zlouporaba svete Mise i svih ostalih sakramentalnih i liturgijskih obreda – i stoga, kao produžetak, nasilje učinjeno vjernim katolicima koji imaju pravo na svetu liturgiju u njezinoj punini, kao što uputa Redemptionis Sacramentum govori – čini prvi i temeljni oblik klerikalnog zlostavljanja laika, kome je seksualno zlostavljanje samo konkretniji i bezumniji oblik. Klerikalno seksualno zlostavljanje je povezano s klerikalnom liturgijskom zloporabom, a seksualna izopačenost je samo odraz liturgijske izopačenosti.

Zbog apsolutne središnjosti i neizmjernog dostojanstva Mise i svete Euharistije, zloporaba liturgije i sakramenata je najgori zločin protiv Boga i čovjeka. Ako najsvetija i najuzvišenija stvar koja postoji ne zaslužuje naše krajnje poštovanje, zašto bi puka ljudska stvorenja zaslužila bilo kakvo poštovanje? Mi smo samo prah i pepeo u usporedbi s božanskom žrtvom na oltaru. S druge strane, ako apsolutno štujemo i bojimo se Krista, pravoga Boga i pravoga čovjeka, onda ćemo priznavati i brinuti i za Njegovu sliku u dušama i tijelima svih ljudi. Poštovanje prema Njemu ide ruku pod ruku s poštovanjem prema malenima.

Na svom popularnom blogu vlč. Zuhlsdorf citirao je poruku jednoga čitatelja:

,,Ako se ne odnosimo prema Tijelu našega Gospodina i Spasitelja s poštovanjem, zašto bismo se odnosili prema tijelima naših bližnjih s poštovanjem? Postoji li kratka i skliska padina između nemarnosti na Misi i grijeha?... Kada uzimamo za ozbiljno Misu i Euharistiju i dopustimo da svi naši odnosi proistječu iz tog prvog, nužnog odnosa s Kristom, onda ne možemo koristiti druge ljude kao stvari. Kada se Misa iskvari, onda se i sve drugo počinje kvariti... Mislim da dostojanstvena liturgija slijedi prirodno iz ljubavi prema Kristu u Euharistiji i shvaćanja da smo u prisutnosti Božjoj. ... Vlč. Z. je u pravu. ,,Spasite liturgiju, spasite svijet.“ Nije slučajnost da se papa (Benedikt) koji se usredotočio na čišćenje prljavštine zlostavljanja u Crkvi također usredotočio na pročišćenje liturgije. Ako ne možemo poštivati Boga, nećemo poštivati ni jedni druge.“

Sam vlč. Zuhlsdorf je napisao karakterističnom energičnošću:

,,Euharistija, njezino slavlje i ona sama kao izniman Sakramenat, je 'izvor i vrhunac kršćanskog života'. Ako u to zaista vjerujemo, onda moramo vjerovati da je i sve što radimo u crkvi, što vjerujemo da se događa u crkvi, od iznimne važnosti. Vjerujemo li da posveta doista nešto čini? Ili vjerujemo da ono što se govori i kako se govori, s kojim gestama i stavom, da je to posve nebitno? Primjerice, hoće li odluka da se ne klekne pred Kristom Kraljem i Sucem zaista prisutnim u svakoj svetoj Hostiji, prouzročiti i veće posljedice?


Ako bacimo kamen, pa čak i kamenčić, u bazen, on će proizvesti talasanje koje se širi do njegovih rubova. Način kako slavimo Misu mora stvarati duhovno talasanje u Crkvi i svijetu. Tako i naše dobro ili loše primanje svete Pričesti. Tako i kršenje rubrika i nepoštivanje.“

Ponekad katolik ima potrebu reći sekulariziranom i liberalnom kleru iz posljednjih pet desetljeća: vi i vaši podanici uništili ste teologiju modernizmom; uništili ste liturgiju s vašim 'reformama', a kao vrhunac, uništili ste živote djece. To je užasna inverzija Božjega kraljevstva. Doći će vrijeme kada će svo to zlo biti očišćeno, ako ne dok još ima vremena za pokajanje, onda sigurno kada Gospodin pripremi za nas novo nebo i novu zemlju.

Također govorimo našim dobrim i svetim svećenicima: nastavite činiti ono što dobro činite. Ljubite svetu liturgiju, slavite je s udivljenjem, pobožnošću, strahom, tišinom i ljepotom. Vodite nas sa sobom prema istoku, u hodočašću Gospodinu. Sjetite se i čuvajte vaše katoličko nasljeđe. Na taj način proizvest ćete pravu promjenu kulture u Crkvi, obnoviti ustanovu, njezino osoblje i njezine obrede na čast koju zaslužuju.

Peter Kwasniewski

Izvor: https://www.lifesitenews.com/blogs/the-connection-between-liturgical-abuse-and-abuse-of-minors

Nema komentara:

Objavi komentar