utorak, 4. prosinca 2018.

Kada je nedjeljom dopušteno kupovati i prodavati?



Tradicionalni Kanonski zakonik (1917.) vrlo je izričit po tom pitanju i govori: „Na zapovijedane je blagdane [uključujući svaku nedjelju] zabranjeno, ako nije drugačije uređeno zakonitim običajima ili posebnim povlasticama, javno trgovanje te sajmovi i drugo javno kupovanje i prodavanje.“ (kanon 1248). Kanonski zakonik iz 1983. nije tako precizan, ali jednostavno govori da se treba uzdržati od onih poslova koji priječe štovanje Boga, radost vlastitu nedjelji i potreban odmor (kanon 1247). Sve je ostavljeno tumačenju pojedinca.

Tradicionalni zakon vrlo je izričit i isključuje svako javno trgovanje, poput aukcija ili velikih pravnih ugovora. Međutim, on dopušta da pojedinosti budu donekle određene mjesnim običajima. To ne treba shvaćati u smislu onoga što svi čine, nego s obzirom koji je običaj među revnim, praktičnim katolicima. Jasno je da se može ulaziti u privatne dogovore, poglavito one koji nemaju nikakav javni zakonski oblik. Isto je jasno da je dopušteno kupovati i prodavati sitne potrepštine poput mlijeka, voća, kruha, cvijeća, svetih slika, knjiga, odjeće i drugih sličnih stvari koje mogu biti dostupne na štandovima uz cestu ili na crkvenim policama. Svi se slažu da se oni predmeti koji su nužni za svakodnevnu upotrebu, poput uobičajenih prehrambenih proizvoda, smiju prodavati i kupovati u nedjelju.

Autori se također slažu da ako postoji težak razlog za kupnju velikih predmeta u nedjelju, da je to dopušteno npr. ako osoba živi daleko od grada i jedino joj je moguće doći u grad u nedjelju. Te iznimke zbog nužde pokazuju privrženost Crkve duhu zakona prije nego samo slovu zakona.

Postoje stvari koje su očito zabranjene u tradicionalnom zakonu Crkve, poput kupnje i prodaje nekretnina, cjenkanje za važne stvari na dražbama (npr. namještaj). Zatim su tu područja koja nisu tako jasno određena, poput nedjeljne nabave kućnih potrepština i namirnica. Pojedina i svaka od tih namirnica sigurno se smiju kupiti nedjeljom bez skrupula savjesti pa tako osoba koja nije imala drugu priliku za kupnju može je obaviti. Međutim, osoba koja je obavila nedjeljnu kupnju za cijeli tjedan bez nužde smatrala bi se uključenom u javnu nabavu i prodaju predmeta velike vrijednosti i ne može biti opravdana barem od lakoga grijeha.

Ovdje, kao i uvijek, vrijednost crkvenog zakona leži u činjenici da on određuje prava sredstva za naš cilj. Naš cilj je posvetiti blagdane i nedjelje za veću slavu i čast Božju i spasenje naših duša, koji je jedino moguć ako uklonimo preokupaciju svjetovnim, zemaljskim stvarima koje okupiraju ostatak našega vremena. Moramo stoga smatrati ozbiljnom duhovnom obvezom uzeti ta sredstva koja nam Crkva tako mudro nameće. Budimo odlučni da se suzdržimo od svake nepotrebne kupovine proizvoda znatne vrijednosti nedjeljom i zapovjedanim blagdanima. Prosvjedujmo posebno protiv otvaranja velikih supermarketa nedjeljom tako što ćemo ih taj dan odbiti potpomagati.

p. Peter R. Scott


Nema komentara:

Objavi komentar