Prof. Robert Spaemann, filozof i branitelj tradicionalne Mise, umro u 91. godini

Uvaženi njemački filozof Robert Spaemann preminuo je 10. prosinca u svome domu u Stuttgartu nakon duge bolesti. U Spaemannu je katolički intelektualni svijet izgubio jednoga od svojih najvećih svjetala te rječitoga branitelja tradicionalne Mise i tradicionalnoga katoličkoga nauka, kao i vjekovne filozofije.

Spaemann je rođen 1927. u Berlinu od socijalističkoga pisca Heinricha Spaemanna i avangardne plesačice Ruth Krämer. 1930. su se Spaemannovi roditelji obratili na katoličanstvo i trogodišnji Spaemann je bio kršten. 1936. umrla je Spaemannova majka. Njegov otac je potom studirao teologiju te ga je 1942. zaredio za svećenika biskup Münstera, blaženi Clemens August Graf von Galen.

Robert Spaemann studirao je filozofiju, povijest, teologiju i romanske jezike na sveučilištima u Münsteru, Münchenu, Fribourgu i Parizu. Primio je doktorat iz filozofije na Sveučilištu u Münsteru s disertacijom o Louis-Gabriel-Ambroise de Bonaldu i izvorima sociologije iz duha restauracije pod Joachimom Ritterom. Potom je habilitirao na monografiji o raspravi između Fénelona and Bossueta. Radeći kao asistent Ritteru u Münsteru, Spaemann je bio profesor filozofije na sveučilištima u Stuttgartu (do 1968.), Heidelbergu (do 1972.) i Münchenu (do umirovljenja 1992.).

Kao filozof Spaemann se puno bavio obranom aristotelovskoga teleološkoga razumijevanja naravi i važnosti toga razumijevanja za filozofsku antropologiju, etiku i politiku. Njegov znameniti esej ,,Narav” iz 1978. zalagao se za to da je napuštanje teleološkoga razumijevanja naravi u ranome modernitetu bio jedan od korijena krize civilizacije. Druga ključna točka djela bila je obnova aristotelovskoga i kršćanskoga razumijevanja sreće kao utemeljenja etike. U svojoj monografiji Sreća i dobrovoljnost obnovio je klasično razumijevanje sreće nasuprot modernim krivim shvaćanjima. Kao etičar Spaemann je bio jedan od najvažnijih europskih branitelja života nerođene djece. Kao politički mislilac Spaemann je bio oštri kritičar marksističkoga utopijanstva u vrijeme kada je veliki dio njemačke akademske filozofije bio pod marksističkim utjecajem. U tome se ističe njegovo djelo iz 1977. Kritika političke utopije. Spaemann je također bio izgrađeni metafizičar te je puno pisao o filozofskim dokazima o Božjoj opstojnosti.

Spaemann je bio duboki katolički mislilac koji je koristio svoj briljantni um za obranu vjere umjesto za njezino pobijanje. Uvijek je imao duboko razumijevanje za jednostavnu dječju vjeru. U svome intervjuu iz 2016. rekao je sljedeće:

,,Jednom sam sudjelovao na tijelovskoj procesiji u biskupiji Feldkirch u Austriji, koju je predvodio biskup, član Opusa Dei. Na oltarskim postajama biskup je moleći molitve okrenuo leđa pokaznici. Rekao sam si, da je dijete to vidjelo, ono više ne bi moglo vjerovati da je Gospodin prisutan u svetoj Hostiji jer maleni jako dobro znaju da kada s nekim razgovaraš, tada mu ne okrećeš leđa. Takve su stvari vrlo važne. Nema smisla da dijete uči vjeronauk ako se onome što uči proturječi pred njegovim očima.”

Bio je oštri kritičar nove Mise i branitelj tradicionalne Mise. Sudjelovao je 2001. na liturgijskoj konferenciji u opatiji Fontgobault zajedno sa svojim prijateljem, kardinalom Ratzingerom koji će kasnije kao Benedikt XVI. ostvariti jednu od ključnih ideja te konferencije u Summorum pontificumu.

Spaemann je bio također i hrabri branitelj moralnoga nauka Crkve te je govorio jasno i nedvosmisleno o krizi u tom nauku koji je prouzročila Sinoda o obitelji i apostolska pobudnica Amoris laetitia. U još jednome intervjuu izjavio je:

,,Postoji jaka tendencija da se prilagodimo svim trendovima, tako da ljudi ne bi pobjegli. No uvijek treba gledati u evanđelja. Mase su trčale za Isusom, a on je potom govorio da će dati svoje Tijelo za jelo i Krv za piće. Nije pokušao da to učini privlačno ugodnim i ljudi su bili šokirani i pobjegli. Isus je pitao apostole: ,,Želite li i vi pobjeći?” No sv. Petar je odgovorio: ,,Ne, Gospodine, iako te ni mi nismo razumjeli, ali ti imaš riječi vječnoga života i kamo bismo drugamo išli?” To bi trebala biti reakcija ljudi. Tako ni u pitanjima razvoda, ne bi se trebalo raditi o tome da slijedimo velike mase i jake tendencije, nego da damo svjedočanstvo o činjenici da postoje drugi, puno ljepši načini života. S time se također ne bi trebalo počinjati tek kod tečaja priprave za brak, nego puno ranije. Već u školi treba učiti što je kršćanski način života. I onda bi takva zabrana razvoda, kako je to Krist naučavao vrlo jasno i nedvosmisleno, postala privlačnom.”

Spaemann se 1950. oženio pjesnikinjom i prevoditeljicom Cordelijom Steiner. Imali su troje djece. Jedan od njih, Christian Spaemann, je uvaženi psihijatar i kritičar džender-teorije. Gospođa Spaemann preminula je 2003.

Molimo sve čitatelje da se iz ljubavi pomole za pokoj duše Roberta Spaemanna.

Izvor: https://rorate-caeli.blogspot.com/2018/12/professer-robert-spaemann-philosopher.html