Vlč. Gregorius Hesse - kratki profil

Životni put i osobnost dr. Gregorius Hessea su neuobičajeni. Kao promovirani teolog i crkveni pravnik odustao je od obećavajuće karijere u Vatikanu čim je ustanovio da se ne može niti želi uskladiti s modernizmom koji vlada u Rimu. Bez financijske sigurnosti živio je dalje u svome bečkom zavičaju te si je morao zaraditi za životne troškove putem predavanja i prevođenja. S druge je strane pak imao slobodu koju su mu otvorili zakoni o stanju nužde koji su stupili na snagu zbog crkvene krize. Dr. Hessea odlikovala je rijetka povezanost učenosti sa sposobnošću da drugima prenosi svoje znanje na razumljiv, opušten i privlačan način.

Gregorius Hesse rođen je 27. lipnja 1953. u Beču. Njegov stric, prelat Erwin Hesse, bio je župnik župe sv. Roka u Beču. Najprije je studirao tehničke znanosti i ekonomiju u Beču te je proveo neko vrijeme na praksi u tvornici boja u Frankfurtu te u Mercedesu u Sindelfingenu. 1976. odlučio se poći u Rim da bi postao svećenik. Studirao je na ,,Angelicumu“ te je bio promoviran u teologiji i crkvenome pravu. 21. studenoga 1981. zaredio ga je za svećenika nadbiskup Aurelio Sabattani u bazilici sv. Petra.

Od 1986. do 1988. radio je kao tajnik kardinala Alfonsa Marije Sticklera, a nakon toga do 1991. u Papinskome tajnome arhivu. Tijekom toga vremena doživio je dr. Hesse propadanje katoličke vjere u Rimu i spoznao da je za to kriva prije svega nova liturgija. Ubrzo nakon svoga svećeničkoga ređenja počeo je stoga služiti samo tridentski obred. Kada je 1991. kardinal Stickler otišao u mirovinu, spoznao je da je njegovo daljnje djelovanje u Rimu besmisleno te se vratio u Beč.

U svome stanu u Scheibenbergerstraße živio je otada bez osiguranih primanja od prevođenja i predavanja, koja su ga vodila po cijeloj Europi te skoro svake godine više tjedana uzduž i poprijeko SAD-a. U noći s 24. na 25. siječnja 2006. doživio je dr. Hesse u svome stanu usred šećerne bolesti težak srčani udar od čijih je posljedica istoga dana umro u bolnici. 16. veljače 2006. bio je pokopan na središnjem groblju u Beču.

Citati dr. Gregoriusa Hessea

Pripadam malobrojnim svećenicima koji su II. vatikanski riječ po riječ proučili i više puta pročitali. Otvoreno i iskreno vam priznajem: to je tako teška brbljarija koja čovjeka uspava poput tableta i nakon sat vremena čitanja više ne zna što čita.

*

Najčešća riječ na koncilu je: ali.

*

Svećenici Bratstva sv. Petra i Instituta Krista Kralja imaju na propovjedaonici vjernicima reći da nemaju ništa protiv novoga obreda i da nemaju ništa protiv II. vatikanskoga. Točno ono što je prije 2000 godina značilo prinijeti zrno tamjana na čast caru.

*

I ja sam nekada bio tako glup pa sam služio novi obred. Ali tada nisam znao bolje. No zato sam se pokajao. A predbacujem si što nisam bolje studirao, što nisam dovoljno poznavao stvari, nisam dovoljno znao da bih vidio da je novi obred zločin.

*

Koncilska Crkva ima svoj vlastiti Gestapo. Uvijek imaju nekoga tko će reći: ,,Jeste li čuli, župnik taj-i-taj je u nedjelju nekome dao da služi staru Misu!“ O, pa većega zločina stvarno nema: kada se stavi golu djevojku da pleše na oltaru, onda je to liturgijski eksperiment. Kada se pak služi stara Misa, to je zločin.

*

Tri kardinala htjeli su me uzeti, pet ih je to natuknulo. Mogao sam u Rimu napraviti izvrsnu karijeru. Sada bih bio monsinjor, onda bih jednom postao pomoćni biskup, potom se postane nadbiskupom. A ako se dobije zgodno namještenje, onda se još dobije crveni šešir i postane kardinalom. A k tome bih trebao samo u nedjelju u nekoj maloj župi u Rimu služiti novu Misu na talijanskome. Ne bih nikada trebao podjeljivati pričest na ruku. U Rimu nije to tako strogo i bio bih mogao reći: ,,Ne, to mi je mrsko. Ne mogu se ostvariti kada dajem pričest na ruku.“

*

Čovjekova narav treba sakralni jezik prvo zbog otajstva, drugo zbog nepromjenjivosti, treće zbog usmjerenosti prema Bogu s kojim ipak ne razgovaram kao s nekim idiotom koji mi je upravo zauzeo parkirno mjesto.

*

Nekada bi protestant došao u Beč na godišnji te bi ,,omaškom“ nedjeljom u 10 h ušao u katedralu sv. Stjepana na kardinalovu pontifikalnu Misu, zastao, promotrio, poslušao što se zbiva, ostao duboko potresen, kleknuo i rekao: ,,To je prava religija, tu je Bog“ – Ako bi danas u 10 h došao u katedralu sv. Stjepana, dobio bi gastritis.

*

U dokumentu o drugim religijama Unitatis redintegratio, koji nije baš kratak, riječ ,,obraćenje“ ne pojavljuje se nijednom.

*

Ekumenizam ne znači stalno s drugim brbljati. Znate li kako je nastao cijeli nered? Eva je vodila s đavlom dijalog. Tko voli, neka izvoli!

*

Kada je sv. Grgur Veliki rekao: ,,Žena je vrata nebeska, kroz koja čovjek ide u pakao“, time nije mislio uvrijediti sve žene kojih je ikada bilo, nego je samo predstavio grijeh protiv šeste zapovijedi kakav on jest: on uz rezervu nije najgori grijeh, ali je upravo zato najopasniji. On je droga bez mamurluka.

*

Ne može netko reći: ,,Vjerujem u Boga“, a onda u nedjelju za vrijeme sv. Mise imati nešto ,,važnije za obaviti“.

*

Često pucam barutom, iako je to opasno. Ipak nije ni upola toliko opasno kao baviti se ukazanjima i čudima. Jer ako napravim grešku s barutom, onda sam napravio prvu i posljednju grešku i ubio svoje tijelo. A hobi s ukazanjima i čudima može ubiti dušu.

Izvor: http://paterendl.blogspot.com/2015/04/pralat-ddr-gregorius-hesse.html