Istraživanja uistinu pokazuju da su kršćani Male Azije i Tracije bili žrtve genocida turskih muslimana
Turska
to, naravno, još uvijek poriče. Ali oni su stvorili genocid
modernog stila i pokrenuli proces koji je doveo do trenutno gotovo
nestanka kršćana na Bliskom istoku – kršćana koji su do početka
20. stoljeća bili značajan dio regionalnoga stanovništva.
Slijede
izvadci iz Wall Street Journala:
Kada
je Turska uništila svoje kršćane
Od
1894. do 1924. godine je zaprepašćujuća kampanja genocida bila
usmjerena ne samo na Armence, nego i na grčke i asirske zajednice.
Benny
Morris i Dror Ze'evi
17.
svibnja 2019.
Između
1894. i 1924. broj kršćana u Maloj Aziji pao je s nekih 3-4
milijuna na samo nekoliko desetaka tisuća – s 20% stanovništva na
manje od 2%. Turska je ovaj pad odavno pripisala ratovima i općem
kaosu toga razdoblja, koji je također odnio mnoge živote muslimana.
Ali potomci turskih kršćana, od kojih su se mnogi raspršili diljem
svijeta od 1920-ih, tvrde da su Turci ubili oko pola njihovih
predaka, a ostale protjerali.
Kršćani
su u pravu. Naša istraživanja potvrđuju njihove tvrdnje: armenske,
grčke i asirske (ili sirijske) zajednice u Turskoj nestale su kao
posljedica zaprepašćujuće kampanje genocida koja je počela 1894.,
a koju su počinili njihovi susjedi muslimani. Do 1924. uništene su
kršćanske zajednice u Turskoj i njezinim pripadajućim područjima.
Tijekom
protekloga desetljeća pregledali smo turske, američke, britanske i
francuske arhive, kao i neke grčke materijale i dokumente njemačkoga
i austrougarskoga ministarstva vanjskih poslova. Ovo istraživanje
omogućilo je dokumentiranje upečatljivo dosljednoga obrasca
etno-vjerskih zlodjela tijekom tri desetljeća koje su počinili
turska vlada, vojska, policija i stanovništvo.
Koncentrirani
pokolj turskih Armenaca 1915.-1916., opće poznat kao armenski
genocid, dobro je dokumentiran i priznat (izvan Turske, koja se i
dalje ogorčeno protivi optužbi). Međutim, genocid nad Armencima
bio je samo dio, iako središnji, većega raspona eliminacije koji je
trajao nekih 30 godina. Naš rad pruža prvi detaljan opis i analizu
masakra iz 1894.-1896. te uništenje grčke i preostalih armenskih
zajednica u regiji 1919.-1924. godine od strane Mustafe Kemala
Atatürka, osnivača turske republike.
Krvoproliće
je bilo bitno nadahnuto vjerskim animozitetom. Turci muslimani –
potpomognuti obližnjim muslimanima, uključujući Kurde, Čerkeze i
Arape – ubili su oko dva milijuna kršćana u napadima klanja
neposredno prije, za vrijeme i nakon Prvoga svjetskoga rata. Ove
masakre organizirale su tri uzastopne vlade: otomanski sultan
Abdulhamid II., mladoturci i konačno Atatürk. Ove vlade također su
protjerale između 1,5 i 2 milijuna kršćana, uglavnom u Grčku.
(...)
Tijekom
1919.-1922., usred rata protiv nadirućih grčkih snaga u zapadnoj
Anatoliji, turske nacionalističke snage kojima je zapovijedao
Atatürk organizirale su kampanju etničkoga čišćenja protiv
grčkih zajednica u Turskoj, koncentriranih duž Crnoga mora i obale
Egejskoga mora. Tvrdeći da su osmanski Grci pomagali osvajačkoj
grčkoj vojsci, Turci su iskoristili priliku da ih na stotine tisuća
poubijaju, kao i da protjeraju više od milijun osmanskih Grka u
Grčku.
Nakon
poraza grčke vojske ubijeno je više tisuća (možda i desetaka
tisuća) grčkih i armenskih stanovnika Smirne (sada poznate kao
Izmir). Američki generalni konzul u gradu, George Horton, izvijestio
je da je jedna od ,,izvanrednih značajki užasa u Smirni” bila
,,veliko obeščašćenje žena i djevojaka”. Godine 1924.
britansko Ministarstvo vanjskih poslova ocijenilo je da su ,,ne manje
od 80.000 kršćana, pola njih Armenci, a vjerojatno i više”, još
uvijek bili zatočeni u turskim kućama, ,,mnogi od njih u ropstvu”.
Sve
u svemu, otkrili smo da je u tom razdoblju na desetke tisuća
kršćanki pretrpjelo silovanje, otmicu i prisilno obraćenje,
zajedno s masovnim ubojstvima i protjerivanjem njihovih muževa,
sinova i očeva.
Njemački
narod i vlada davno su priznavali genocidne užase Trećega Reicha,
učinili financijsku odštetu, izrazili duboko kajanje i rade na
suzbijanju rasizma. Ali svaka turska vlada od 1924. – zajedno s
većinom turskoga naroda - nastavlja poricati bolnu povijest koju smo
otkrili.
Primjedbe
Objavi komentar