Prije
gotovo dvije tisuće godina sveti Petar, prvi biskup Rima, podnio je
mučeništvo na vatikanskom brežuljku, preko Tibera od povijesne
jezgre grada. Na njemu su podignuti veliko svetište i bazilika
posvećena apostolskom prvaku pošto su katolici bili oslobođeni
potlačenosti i postupno su tijekom stoljeća, kako su glavna
papinska mjesta bogoslužja i uprave u Lateranu i Kvirinalu odlazila
u pozadinu, zgrade oko vatikanske bazilike postale sve
istaknutije, sve dok ujedinjenjem Italije i Lateranskim ugovorima
Vatikan nije postao apsolutno središte administrativne i duhovne
moći Katoličke crkve.
Čini
se to apsolutno providonosnim i prikladnim, jer uopće nije bilo
očito da će krv sv. Petra, prvog Kristova namjesnika, završiti u
samom središtu katoličanstva. Krv sv. Petra, sv. Pavla i nebrojenih
katoličkih mučenika u Rimu – od kojih se mnogi svakodnevno
spominju u Kanonu Mise – prolili su pogani u obranu poganstva.
Ništa nije dalje od nauka našega Gospodina Isusa Krista i
njegovih apostola od štovanja idola. Sasvim suprotno: od Njemačke
do Baltika, od Kanade do Amazonije, od Afrike do Filipina, katolički
misionari su radili, trpjeli i umirali kako bi prekinuli štovanje
poganskih idola: "Ali
što žrtvuju neznabošci, zlim duhovima žrtvuju, a ne Bogu." (1 Kor 10,20)
Poganski
obred plodnosti u vatikanskim vrtovima
Koliko
bi bio šokiran sv. Petar da je znao da će na to isto tlo
blagoslovljeno njegovom žrtvom budući biskup Rima donijeti pogansku
gadost. To se dogodilo danas, kao samo
prvi čin
"Sinode za Amazoniju",
skupa koji nitko nije tražio, a koji su stvorili biskupi
najliberalnijih dijelova Europe uz pomoć nekih demonskih biskupa iz
Južne Amerike, kako bi se postigli neki unaprijed zadani ciljevi:
ređenje oženjenih muškaraca i, ako je moguće, normalizacija
trenutne verzije sekulariziranog poganstva, mješavine mitova o kultu
zemlje i russeoovskih mitova o autohtonim stanovnicima sliva rijeke
Amazonije.
S
jedne strane u svemu tome postoji nešto smiješno: Franjo je iznad
svega ili ispod svega smiješan i patetičan čovjek. Smiješni ljudi
postaju smiješniji kada zauzmu visoke položaje: čini se da Franjo
zamišlja kako izazivati skandale, a ovo je samo najnoviji primjer. S
druge strane, iako oni tvrde da "poštuju" domoroce, ništa
se ne može činiti nepoštenije od toga: ti siromašni domoroci
dovedeni su preko Atlantika da bi bili iskorišteni kao marionete
zlih liberalnih ljudi.
Ti
se ljudi ne bi mogli manje brinuti o domorocima, a zasigurno ni o
svojim dušama (šokiralo bi nas ako oni uopće vjeruju u postojanje
duša): koristili su se domorocima, koriste ih sada i koristit će ih
dokle god je moguće kao puke marionete za izvršavanje svojih zlih
zamisli.
Ali,
"Ne
varajte se: 'Bog se ne da izrugivati' "
(Gal 6, 7).
Primjedbe
Objavi komentar