7. lipnja – pravi dan hrvatske državnosti


U Hrvatskoj se od ove godine kao Dan državnosti slavi 30. svibnja kada je 1990. oformljen prvi višestranački sabor i tako de facto dokinuta komunistička tiranija u Hrvatskoj. Povratak je to na prvotni običaj obilježavanja ovoga dana kao dana državnosti koji je uveden 1991. god. uspostavom hrvatske neovisnosti te se obilježavao sve do 2001. Tadašnja ljevičarska vlast to je promijenila te dan državnosti prebacila na 25. lipnja, u spomen na donošenje Ustavne odluke o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske. Time se u narodu stvorila pomutnja o slavlju ovoga državnoga praznika, u skladu sa ciljem da bi se oslabio hrvatski nacionalni osjećaj. Zato je dobro da je slavlje ovoga praznika vraćeno na prvotnu praksu, iako će trebati dugo da bi se onaj prijašnji zanos oko obilježavanja ovoga svečanoga dana obnovio. No ipak, možemo se s razlogom upitati koji je temelj za obilježavanje ovoga svečanoga dana za našu domovinu. Iako je dan uspostave slobodnoga i demokratskoga Hrvatskoga sabora nakon 45 godina komunističke tiranije od monumentalne važnosti, trebali bismo se ipak složiti da tu, u 1990. godini, nije početak hrvatske državnosti. Jer hrvatska je državnost vjekovima starija i seže sve do vremena naših knezova i kraljeva nakon doseljenja Hrvata na ove prostore u 7. stoljeću.

Zato je pravo pitanje koje si trebamo postaviti: kakvu mi hrvatsku državnost kao katolici trebamo slaviti? Nakon pada komunizma, početkom 90-ih je u Hrvatsku uvedena višestranačka, parlamentarna, liberalna demokracija. Hrvatska nažalost nije izgrađena na kršćanskim, nego naprotiv na liberalnim temeljima – proglašeno je pravo neograničene slobode govora i tiska koje uključuju pravo na nekatoličku, krivovjernu, protukršćansku i bezbožnu promidžbu i objave, proglašena je vjerska sloboda po kojoj Hrvatska nije katolička država, nego indiferentistička, gdje će sve religije imati jednaka prava – kako katolička religija, tako i one lažne. Hrvatska je odbila uskladiti svoje zakone s Božjim moralnim zakonom. Tako je iz vremena komunizma naslijeđen zakon o dopuštenosti pobačaja koji nije ni u čemu promijenjen, dopuštena je kontracepcija, umjetna oplodnja, slobodno se promiče i prodire u naše društvo homoseksualna i džender-ideologija. S takvom Hrvatskom se istinski katolik zasigurno ne može zadovoljiti, nego je obvezan zalagati se i boriti za uspostavu Kristove kraljevske vlasti u hrvatskome društvu – da naša domovina prizna Kristovu vlast i čast Njegove Crkve te da sve svoje zakone i javni život uskladi s njegovim zahtjevima. Katolički nauk dopušta državno uređenje u kome će građani birati nositelje vlasti, ali to mora biti na način da se osigura ostvarenje zahtjeva Kristove kraljevske vlasti u društvu te da se već a priori onemogući i spriječi da ti nositelji vlasti budu provoditelji liberalne ideologije.


Zato iz ova dva razloga – što je hrvatska državnost vjekovima starija od 1990. ili 1991. te da nakon pada komunizma nije u Hrvatskoj ostvarena katolička država – katolik ne može iskrena srca slaviti ni prvotni i sadašnji dan državnosti (30. svibnja), kao ni onaj koji je uveden kasnije (25. lipnja). Naprotiv, katolik treba kao istinski dan državnosti uzeti događaj koji se u našoj crkvenoj i svjetovnoj historiografiji smatra prvim službenim priznanjem hrvatske državnosti u povijesti, i to od strane Svete Stolice koja ima to od Boga dano moralno pravo. To je naime čin kojim je papa Ivan VIII. priznao kneza Branimira kao hrvatskoga vladara te mu udijelio svoj papinski blagoslov. Bilo je to na današnji dan, 7. lipnja 879. godine.

Zato je ovo datum koji bi katolici trebali slaviti kao istinski dan hrvatske državnosti. Tada je naša domovina priznata od Svete Stolice, nasljednika sv. Petra kao prava, katolička država, koja je takvom formalno ostala (makar je kasnije izgubila svoju suverenost i neovisnost) sve do nakon Prvoga svjetskoga rata i kobnoga priključenja Kraljevini SHS. Za takvu hrvatsku državu želimo se zalagati i boriti, da budu u njoj potpuno ostvarena načela Kristove kraljevske vlasti u društvu, da bi u njoj mogli vladati Srce Isusovo i Marijino. I nadamo se da će taj dan kada će se ponovno ostvariti hrvatska državnost po katoličkim načelima osvanuti čim prije.

U tom iščekivanju i zazivu koji izgovaramo u molitvi Gospodnjoj: ,,dođi Kraljevstvo Tvoje“, želimo vam svima sretan i blagoslovljen pravi dan hrvatske državnosti!

Komentari