Što nam je, dakle, činiti (3.)

3. dio - Što to znači za svakog od nas

1.dio i 2. dio

U posljednja dva teksta dao sam brojne razloge zašto je najbolje braniti vjeru i one koji je podupiru kroz pokret za obnovu tradicionalne Mise. Ovaj tekst će biti o tome što to u praksi znači za vas, dragi čitatelji.

Kao prvo, dopustite mi da sažmem razloge za ono što znam da će biti neugodan zaključak za mnoge katolike dobra srca, neke od kojih sam već naširoko raspravio u predhodnom postu.

1. Tradicionalni pokret održava dobre odnose s vjernim netradicionalnim svećenicima i laicima i u pravilu ne isključuje nikoga kada se radi o određenim projektima za obranu vjere. Netradicionalni konzervativci su često zatvorenija uma.

2. Ovaj pokret kombinira visoki stupanj povezanosti (i zbog zajedničke svrhe i zajedničkih kulturnih odnosa) s labavošću formalne organizacije što ga čini vrlo robusnim.

3. Tradicionalna Misa djeluje kao zapreka onima koji nisu ozbiljni oko vjere: ili ih obrati. Pravovjerje liturgije i onih koji su povezani uz nju međusobno ih povezuje.

4. Povijesno iskustvo pokreta efikasno je cjepivo protiv papolatrije.

5. Pokret pruža gustu mrežu suradnje i međusobne podrške unutar pouzdano pravovjerne zajednice, koja je potrebna za svećenike i laike koje žele očuvati vjeru u sadašnjoj krizi.

6. Tradicionalna Misa simbolizira i osnažuje našu povezanost s crkvenom Tradicijom u svim njezinim aspektima, što je nužno za dugoročno rješenje krize.

Na kraju, da vratimo promišljanje na ono što je u našoj moći, što možemo učiniti, pridonijeti pokretu – to je ono što svaki katolik, pa čak i čitatelj ovoga bloga, može osobno učiniti.

Frustrirajuće je vidjeti kako se kriza razvija i osjećati se bespomoćno. Ljudi se žele uključiti na neki koristan način. Općeniti savjet za post i molitvu je, naravno, dobar, ali prirodno je i znak zdravog instinkta, htjeti učiniti nešto određenije povezano s trenutnim problemom. Pa učinite nešto! Nemojte samo sjediti sa strane.

Ako razumijete ulogu tradicionalnog pokreta u pružanju moralne i ponekad praktične podrške za svećenike i laike koji čuvaju vjeru (5), i bitno mjesto koje osjećaj katoličkog kontinuiteta s prošlosti ima u obnovi (6),i zatim providonosna obilježja koja čine pokret kakav je danas manje ranjivim na napade od bilo čega sličnoga (2-4), onda je očigledno da svatko od nas može učiniti nešto u vezi krize. Sve što činimo da bismo podržali tradicionalni pokret, da učinimo njegovu mrežu većom, gušćom i efikasnijom, dat će doprinos obrani vjere, a pokret toliko puno čini, na tolikim mnogim mjestima, da nitko, nigdje, ne može ne uspjeti odigrati u njemu svoju ulogu. Nitko.

Post i molitva imat će veće značenje, i zaista veliku zaslugu u Božjim očima, ako se rade zajedno s drugima kao dio nekog organiziranog plana. U redu, živite u istraživačkoj stanici na Antarktici i imate samo pingvine kao društvo, ne volite tradicionalnu Misu, i uopće nemate novaca: još uvijek se možete uključiti online u bratstvo koje je povezano s tradicionalnim institutom ili apostolatom laika koje sustavno moli, čiji rad podržava služenje Misa i na čije nakane možete moliti krunice, postiti i prinositi žrtve. Bratstvo sv. Augustina našeg „Latin Mass Society“ (nema članarine) jedan je primjer; postoje mnogi drugi.

Sljedeća stvar je da se ozbiljnije educirate, ne samo vezano za posljednju teoriju zavjere (iako one mogu biti zabavne), već oko crkvene tradicije duhovnosti. To će vas povezati s problemima liturgije, teologije i s poviješću i ako još uvijek ne razumijete važnost tradicionale Mise, onda ćete uskoro dobiti odgovore na vaša pitanja. Za katolika to nije pitanje odabira hoće li ili neće biti informiran u vezi glavnih aspekata vjere, u skladu sa sposobnostima i općenitom naobrazbom. Newmanovi „dobro podučeni laici“ nužan su grudobran Crkve što se tiče ljudskog aspekta. Tradicionalni pokret pruža vam bezbrojne besplatne mogućnosti da učite o Misi i vjeri. Osim ako ste potpuno švorc, kupite ipak i neke knjige.

Čak i ako fizički ne možete doći na Misu ili druge pobožnosti, još uvijek možete podržavati... neke od tradicionalnih slupina svojim molitvama, članarinom i donacijama. Sve se u tradicionalnom pokretu radi s vrlo ograničenim novčanim sredstvima i skromno, tako da su donacije dobrodošle. Sve, naravno, osim onoga što je potrebno za službu Bogu, kada kvaliteta materijala i izrade imaju posebnu važnost. Kako je prekrasno, i kako rijetko, moći pridonijeti pokretu s takvim prioritetima!

Ako niste nepokretni ili ostavljeni na Antartici, idite na tradicionalnu Misu. Broj ljudi koji ide na te Mise je jako važan. Možda ne bismo trebali tako razmišljati, ali mi, i naši protivnici, neizbježno tako razmišljamo: to je nužno za naš moral, za našu sposobnost da se odupremo napadima, i da širimo svoj apostolat, da se ljudi potrude doći na naša događanja. Ne samo na nedjeljne Mise, naravno: tradicionalni pokret organizira razne pobožne događaje, hodočašća, predavanja i društvena okupljanja. Ako želite učniti nešto za Crkvu, pomozite svećeniku koji u vašem mjestu služi tradicionalnu Misu i skupinama koje podržavaju takve inicijative. Zašto ne bismo podržali svoju župu? Ne zato što je loša, već zbog svih razloga koje sam već naveo, ako želite učiniti nešto određeno u vezi sadašnje krize, morate učiniti nešto da bi podržali tradicionalni pokret.

Samo krenite, i voluntirajte kao ispomoć. U tradicionalnom pokretu uvijek ima nešto za raditi. To može zvučati apsurdno, ali ja provodim sate puneći kuverte. Volonteri „Latin Mass Societija“ provode mnoge subote dežurajući na štandovima ili poslužujući hodočasnike čajem. Svećenici u tradicionalnim družbama zaokupljeni su obnovim svojih domova i crkava. Biskupijski svećenici koji služe tradicionalnu Misu možda nemaju nikoga za ministriranje Mogućnosti za širenje tradicionalne Mise, kao i to da je upriličimo na što sjajniji način i što privlačnijom, uvjetovane su nedostatkom osoba koji mogu pjevati gregorijanski koral. Treba popraviti ruha, ispeći torte i katehizirati djecu.

Može biti, dragi čitatelju, da je za tebe nemoguće pridonijeti na bilo koji od ovih složenijih načina. Ako je tako, vrati se na početak mojeg spiska. Ali nemoj pitati: „Što, dakle, trebamo činiti?“.

Moj odgovor će možda razočarati neke čitatelje. Bilo bi dobro da razmislimo o sebi kako stajemo u red pred sv. Bernarda kako bi se zavjetovali da ćemo otići na križarski pohod, a zatim odmarširati u bitku da nanesemo udarac nevjerniku. Ali nitko ne može zamišljati da se sadašnja kriza može tako riješiti, iako to zvuči zabavno. Ono što je potrebno je povezani i predani skup vjernika koji podržavaju popriličan broj istinski vjernih svećenika da bi apsolutno, pa makar i tiho, dali do znanja da neće dati da im se oduzme vjera. To je upravo ono što vam nudim, da sudjelujete u tome.

Joseph Shaw

http://www.lmschairman.org/2017/01/what-then-should-we-do-part-3-what-it.html