Zašto moram trpjeti? (XIV.)

Četrnaesti razlog: usklađivanje s Isusom Kristom

Četrnaesti razlog zašto podnosite križeve i nedaće može biti ovaj: budući da vas je Bog predodredio za slavu Neba, nužno je da postignete sklad sa slikom i prilikom Isusa Krista.

U nekoliko svojih poslanica prvim kršćanima, sv. Pavao govori o nužnoj usklađenosti s Isusom Kristom kao uvjetom za zadobivanje krune vječne slave. On im govori kako svi koji su predodređeni za Nebo prvo moraju biti preobraženi na sliku i priliku Sina Božjega. Sličnost koju građanin nebeskoga kraljevstva mora imati sa svojim Kraljem je savršena koliko je milost može načiniti. On mora postati drugi Krist. Naš nebeski Otac primit će kao svoje dijete samo onoga u kojemu on može vidjeti crte lica svoga vječnoga Sina i o kome može svjedočiti kao što je posvjedočio za Njega na brdu Tabor: „Ovo je moj ljubljeni Sin, u Njemu mi sva milina.“

Ali Isus Krist je bio čovjek žalosti. Od prvog trenutka svog ranog života do posljednjeg daha na križu On je trpio neprekidno u duši i u tijelu. Njegova stvarna muka trajala je samo nekoliko sati, istina je; ali njezino iščekivanje, koje je uključivalo najjasnije predviđanje svih najmanjih detalja, pratilo ga je kroz cijeli život i nikad ga nije ostavilo bez patnje – ne, čak ni na trenutak. Tu su bili mržnja, neprijateljstvo i zlostavljanje koje je trpio od svog naroda, njihovo odbacivanje kao izopćenika, njihovo osuđivanje do nepravedne smrti kao zločinca i konačno nečuvena surovost s kojim je bio pribijen na križ da bi umro kao da je najgori zločinac. Na kraju, tu je bila i ljuta bol koju mu je nanosila spoznaja da će bezbrojne duše biti izgubljene usprkos svemu što je On učinio da ih spasi. Zaista, nijedan čovjek nikada nije bio pozvan trpjeti toliko kao taj nevini Jaganjac Božji.

Razmislite još i o tome da je trpio ne iz prisile, nego iz potpuno svojevoljnog odabira. Potaknut najnježnijom ljubavlju prema našim dušama, On je namjerno izabrao ono što mu je nanosilo bol. On je trpio do krajnjih granica ljudske izdržljivosti. Puno manje patnje bilo bi više negoli dovoljno za naše otkupljenje; ali ono što bi bilo dovoljno za naše otkupljenje nije zadovoljilo Njegovu želju da nam dokaže koliko nas snažno ljubi. Da je bilo potrebno, On bi rado trpio još i više. Ili pretpostavimo li da ste bili jedina osoba na svijetu kojoj je bilo potrebno otkupljenje, On bi najspremnije trpio za vas sve što je pretrpio za cijeli ljudski rod. Kolika je dubina i snaga ljubavi našega Spasitelja otkrivena u Njegovoj želji, čak štoviše, u Njegovoj gorućoj žeđi, da trpi, tako da možete spasiti svoju dušu.

Sada kada znamo ove istine možemo li se čuditi da je određeni zakon nadnaravnoga života da se svi koji će biti pripušteni u kraljevstvo nebesko prvo usklade s likom našega Kralja? Ili da se Nebo mora osvojiti istim sredstvima kojima je postignuto otkupljenje? Ili da moramo biti spremni nasljedovati život niskosti i trpljenja našega božanskoga Spasitelja ovdje na zemlji ako želimo biti preoblikovani sjajem Njegove slave na Nebu? Čujte kako govori: „Zar nije trebalo da to sve Krist pretrpi da uđe u svoju slavu?“

Značajno je to da naš blaženi Spasitelj nije štedio truda da utisne taj težak i nepoželjan nauk u svoje učenike, a preko njih u sve one koji teže slavi Neba. Slušajte Njegove vlastite riječi: „Ako tko hoće poći za mnom, neka se odreče sebe samoga, neka uzme svaki dan svoj križ i neka me slijedi. Tko, naime, hoće spasiti svoj život, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život zbog mene, spasit će ga. Tko ne uzme svoj križ i ne slijedi mene, nije mene dostojan.“

Poslušajte kako sv. Pavao naučava isto: „Vi niste primili duha ropstva, da ponovno budete u strahu, već ste primili duha sinovstva s kojim kličemo: Abba – Oče! Sam Duh svjedoči zajedno s našim duhom da smo djeca Božja. Ako smo djeca također smo i baštinici Božji, a subaštinici Kristovi. Ako trpimo s njim, da se s njim i proslavimo.“

Stoga ako vas pritišću križevi, iako već dugo nastojite voditi život u pobožnosti i kreposti i stoga smatrate da biste trebali posve biti slobodni od takvih kušnji, sjetite se da je na djelu nebeski Umjetnik koji vas preobražava u sitnim koracima u savršenu sliku Isusa Krista.

To je istina, bez obzira kakva bila narav vaših patnji; bilo da one dolaze od bolesti, nesreća, gubitka bogatstva ili ugleda, od progona protiv vas samo zato što ste se odlučili voditi život savršenog nasljedovanja svoga božanskoga Spasitelja. U posljednjem slučaju morate se pomiriti s činjenicom da je to nepromjenjiv zakon da će svi koji će (koji su se odlučili) živjeti po Božju u Kristu Isusu, i trpjeti progone.

Taj zakon vrijedi na nekoliko načina, ali može se primijeniti posebno na katolike, koji često skupo moraju platiti dragocjeni dar vjere tako što će biti 'progonjeni radi pravednosti' i moraju biti spremni podnositi mržnju svijeta i neprijateljstvo radi povlastice što su djeca Božja i baštinici Neba. Gospodin to tako jasno objašnjava da glede toga nema mjesta za neznanje. „Ako vas svijet mrzi“, kaže On, „znajte da je mene mrzio prije vas!“

Bog stoga na različite načine postiže djelo preobrazbe grješnih muškaraca i žena u vjernu kopiju svoga božanskoga Sina. Ako imate te istine uvijek na umu, one će vas osnažiti i uvelike ohrabriti kada ste u kušnji da budete nestrpljivi ili da očajavate. Nikada nemojte zaboraviti da ćete vladati zajedno s Kristom na Nebu samo ako trpite s Njime ovdje na zemlji.

(vlč. F. J. Remler, C.M., Zašto moram trpjeti? Knjiga svjetla i utjehe, str. 69-71)