Zašto moram trpjeti? (II.)

Drugi razlog: okajanje javnih i nacionalnih grijeha

Drugi razlog zašto moraš trpjeti, posebno u vrijeme općih nesreća, je ovaj:

Kao član društva i državljanin svoje zemlje, ti se moraš ujediniti s ostalima u davanju naknade i zadovoljštine koje zahtijeva Božanska pravda za javne i nacionalne grijehe počinjene u zajednici u kojoj živiš.

Pod javnim i nacionalnim grijesima smatramo određene grijehe ozbiljnije prirode koje počinjaju u velikoj mjeri mnogi ljudi te zajednice, bilo to grad ili selo ili čitava nacija, tako da se pripisuju zajednici kao tijelu, a ne samo ovome ili onome pojedincu. Grijesi ove vrste su: otpad od vjere, nevjera i zaboravljanje Boga; bezbožno obrazovanje mladih; svetogrđe Božjeg Svetog Imena, psovke, bogohuljenje i krivokletstvo; oskvrnuće dana Gospodnjeg; nečedna i sablažnjiva moda; nemoralna umjetnost, književnost i zabava; razvod i preljub s dozvolom nepravednih državnih zakona; nepoštenje, nepravda i tlačenje siromašnih; ubojstvo ili istrebljenje rasne skupine: i konačno, te divlje orgije groznog nemorala i neobuzdanih sloboda koje svako malo obeščašćuju javne svetkovine i proslave, ili se događaju povezano s plesovima, balovima, banketima i slično.

Bog je neizmjerno strpljiv i dugo može trpjeti i nije voljan zadati općenite kazne, koliko god ih itekako zaslužuje neka zajednica. On radije želi da Njegova djeca koja Ga vrijeđaju traže oprost tako što se na vrijeme pokaju i obrate. On je čekao stotinu godina prije nego je poslao potop za kojeg je ovlastio Nou da ga najavi. Dozvolio je da prođe četrdeset godina između predviđanja našeg Gospodina o nadolazećem razorenju Jeruzalema i ispunjenja tog predviđanja od Rimljana godine 70.; i potpuno je poštedio grad Ninivu jer su se stanovnici odmah ostavili grijeha i požurili činiti pokoru nakon Joninog prorokovanja.

Bog još uvijek djeluje na takav način. Često čeka jako dugo prije nego zada grješnim gradovima i nacijama ozbiljnije kazne koje su zaslužili svojim mnogim zlobama. On ih želi poštedjeti i stoga prvo pokuša na svaki mogući način prizvati u njima osjećaj dužnosti i da se na vrijeme pokaju i obrate. Ali ako usprkos tim odgađanjima oni tvrdoglavo odbijaju zamisliti se i ostaviti grijeha; ako nastave u svojoj pokvarenosti, ponekad tako da još drskije griješe jer njihova zla djela nisu odmah kažnjena, onda mora doći čas u kojem je kap njihove zlobe prelila čašu. Taj čas označit će početak nekog općeg obilaska koji će se obrušiti na krivu zajednicu kao pravedna kazna zbog njezinih dugotrajnih i neprestanih prijestupa Božjeg svetog zakona – razarajuće poplave ili oluje; epidemije i pošasti; a posebno užasi pobuna i revolucija, građanskih i međunarodnih ratova. Božanska Pravda koristi ta zla kao kaznu i popravljanje grješnih ljudi isto kao što mudar otac koristi štap za kaznu i popravljanje jogunastog djeteta.

Nije uvijek potrebno da Bog pošalje takve kazne za javne grijehe, kao što je poslao potop ili razaranje Jeruzalema. Postoje mnogi grijesi koji sadrže u sebi sjeme budućeg javnog trpljenja kao što žir sadrži divovski hrast. Ako takvi grijesi prevladaju duže vrijeme, bez kontrole i neokajani, oni će sigurno proizvesti takvo stanje u društvenom redu da će određene nedaće biti neizbježne. Na primjer, uzmimo grijeh bezbožnog obrazovanja, odnosno odgoja mladih bez vjeronauka. Gdje je takav sustav prihvaćen, sigurno će rezultati biti sljedeći: nakon dvije ili tri generacije znanje o Bogu nestat će manje ili više potpuno među ljudima; osjećaj za dobro i zlo bit će izgubljeno; dobro će zvati zlim, a zlo dobrim; neće se poštivati moralni zakon; nemoralnost mladih bit će sve gora i gora; nepoštenje i pokvarenost će vladati u poslu, na sudovima, u zakonodavstvu i u samoj vladi; porezi će biti neprimjereni ili nestajati u džepovima varalica; bit će teško održavati sve veći broj ludnica, maloljetničkih sudova, reforme školstva i zatvore; neće biti sigurnosti u odnosu na imovinu i život; odnosi između zarade i posla bit će nategnuti do krajnjih granica, tako da će nasilje i krvoproliće biti neizbježni; obiteljski život bit će prekinut zbog preljuba, razvoda i slobodne ljubavi; nacionalna rivalstva, zavisti i mržnje, isprovocirani komercijalnom pohlepom, bit će sve intenzivniji dok ne dovedu do međunarodnih ratova s njihovim neopisivim jadom milijunima.
   

Za javne i nacionalne grijehe mora se dati zadovoljština na ovome svijetu iz vrlo jednostavnog razloga što oni ne mogu biti nadoknađeni u sljedećem. 

U svijetu koji će doći obitelji, gradovi, provincije i nacije neće nastaviti kolektivno postojati. Tamo će, muškarci i žene postojati samo kao pojednici, bez da ih ujedinjuju društvene, građanske, političke ili nacionalne veze koje su potrebne u ovom životu za dobrobit i očuvanje ljudske rase. U vječnosti, oni će pojedinačno uživati u plodovima svoga života na zemlji – dobri će posjedovati kraljevstvo Božje u Nebu, dok će zli patiti zbog svojih zlih djela u neugasivoj vatri pakla. Ali kako javni grijesi zahtijevaju javnu naknadu i to se ne može učiniti u sljedećem životu, jasno je da se mora učiniti s ove strane groba.

Zašto nevini moraju patiti?

Pitanje koje se pokazalo bolnom kušnjom za mnoge osobe čija je vjera slaba i nerasvjetljena samo se po sebi nameće u vezi s ovom temom: Zašto dobri i kreposni nisu izuzeti u tim vremenima, već moraju trpjeti kao i ostali? Ako je Bog pravedan, kako može dopustiti nevinima da budu povrijeđeni zajedno s okrivljenima?

Postoji nekoliko razloga zašto Bog dopušta dobrima da trpe u vremenima javne kazne:
1. Ispravno je i pravedno da dobri svojevoljno pruže ruku prinoseći Bogu zadovoljštinu koja je postala neophodna zbog javnih grijeha, jer bi u normalnim vremenima uživali zajedno sa svojim sunarodnjacima u blagoslovima mira, spokoja i nacionalnog napretka. Njihovi vremenski interesi su zajednički, i u vremenima napretka i u vremenima nedaća.

2. Oni koji su nevini, jer nisu zapravo sudjelovali u tim javnim grijesima, nisu iz tog razloga uvijek potpuno nevini od krivice pred Bogom. Često su krivi za te grijehe na neizravan način – kao suučesnici, može se reći. Tako su možda povlađivali nekoj vrsti nemorala; možda nisu protestirali protiv nje; možda su zanemarili koristiti svoj autoritet, ili utjecaj, ili pravo glasa, da bi onemogućili njezino uvođenje, ili da osiguraju njezino ukidanje nakon što je već uvedena, i sve to iz ravnodušnosti, ljudskog obzira, straha od progona, gubitka posla ili sličnih nevrijednih razloga.

3. Trpljenje koje podnose dobri ima puno veću vrijednost zadovoljštine nego ono koje podnose zli. Stoga što je više dobrih osoba da se pridruže u davanju potrebne naknade, to će ona prije biti dana. Osim toga, Boga je lako dirnuti, i On iz obzira prema dobrima, u velikoj mjeri ublažava Svoje kazne, a ponekad ih i posve ukida.

4. Pogled na dobre koji trpe za grijehe koje nisu počinili sposoban je proizvesti obraćenje i spasenje zlih tako što ih živopisno podsjeća na još strože kazne koje se zadaju zbog grijeha u sljedećem životu. Ako se grijeh kažnjava tako teško na dobrima ovdje na zemlji, koliko će se ozbiljnije kažnjavati na grješniku koji se nije pokajao u vječnosti?

5.Takve patnje daju dobrima mogućnost dati potpunu naknadu za svoje osobne grijehe. Jer nema nikoga tko je tako potvrđen u milosti da nije počinio barem neke lake grijehe. “Čak će i pravednik sagriješiti sedam puta“, odnosno redovito. No nepromjenjiv je zakon da svaki grijeh, pa i najmanji, mora biti potpuno zadovoljen ili ovdje, ili kasnije u čistilištu. Ali naknade ovdje učinjene su daleko profitabilnije nego one koje se daju nakon smrti.

6. Strpljivo podnošenje nezasluženog trpljenja čini da dobri nalikuju Isusu Kristu, koji, iako je bio savršeno nevin, na Sebe uzeo zadaću naknade za naše grijehe i tako otvorio Nebo za nas. Da nije dao tu naknadu, mi ne bismo mogli biti spašeni. Osim toga, trpljenje nevinih omogućava dobrima da dostignu najviše stupnjeve milosti i kreposti ovdje, što će za njih proizvesti odgovarajuće najviše stupnjeve vječne slave u kraljevstvu nebeskomu.

Zašto moram trpjeti? Knjiga svjetla i utjehe - vlč. F. J. Remler, C.M. str. 9. - 13.