Otvoreno pismo nadbiskupu Puljiću i HBK povodom čestitki za Kurban-bajram

Odgovarajući na zamolbu jednoga čitatelja, prenosimo njegovo otvoreno pismo upućeno zadarskom nadbiskupu Puljiću i HBK povodom već uobičajenih čestitki za nedavni muslimanski blagdan Kurban-bajram.

Otvoreno pismo nadbiskupu Želimiru Puljiću i cijeloj Hrvatskoj biskupskoj konferenciji kojom predsjedava povodom njegove javno upućene čestitke 10. kolovoza 2019 vjernicima islamske religije u svezi njihova islamskog praznika kurban-bajrama, koja je objavljena na mnogim hrvatskim javnim medijima, među kojima i na laudato, ika, kamenjar, hrt, znet, direktno, večernji list, i drugima.

Poštovani nadbiskupe Puljiću,

Animalističke i „prirodne“ religije te ljudska filozofska i vjerska mnijenja: animalizam, primitivizam, vede, šintoizam, konfucionizam, budizam, zaratustrino učenje u Perziji, a ovome spada i muhamedansko učenje u islamu – čisto su ljudske tvorevine i u njima nema ništa nadnaravnoga osim onoga što spada na ljudsku savjest svima ljudima zajedničku (tj. vlastitu).

Židovska je religija (Stari Zavjet) nadnaravnog podrijetla, a u Kristu „prestaje“, kako kaže sv. Pavao (2 Kor 3,14), tj. sve što nije u skladu s Kristom i Novim Zavjetom.

Kršćanske religije i sekte: pravoslavna, razne denominacije protestantizma („svjedoci jehove“ spadaju kao i islam u čisto ljudska učenja) u neredu su, trajnom i više-manje svjesnom, jer oni znaju ili bi morali znati da je Istina samo jedna i da je sva i u punini samo u jednoj Zajednici vjere, a ta nije njihova!

Ta Zajednica vjere u kojoj je cijela Istina i u punini, jest samo Katolička Crkva unatoč mogućim i stvarnim, pa i velikim (ali ne i dogmatskim) i relativno brojnim pogreškama njenih pripadnika, pa i onih na najodgovornijim položajima.

Zato Katolici (a i svi drugi ako žele biti dosljedni!) ne mogu nikomu izvan Katoličke Crkve iskreno čestitati (ovdje se posebno i osobito misli na muslimane) nikakav vjerski praznik, jer bi to bilo licemjerno s obzirom na sve gore izloženo. A licemjeran biti u tomu nije nimalo pošteno, štoviše sablazan je! Jer ako bismo nekomu iskreno čestitali neki njegov „vjerski“ blagdan, budući da je Istina i prava Vjera samo jedna, morali bismo i sami to slaviti i ništa drugo. Ovdje se naravno ne računa slavljenje bitno iste Vjere na unekolike različite načine s obzirom na lokalne prilike, kulture i običaje.

Pretvarati se, pogotovo u tako svetim stvarima, vrlo je ružna osobina mrska i Bogu i ljudima.

Stoga surađujmo kao ljudi u onomu što nam je zajedničko, poštujmo savjest svake osobe i njezinu slobodu da vjeruje (ne i njihove krive religije), pod jednakim uvjetima kao i drugi, što svakako, što i kako hoće ili da ne vjeruje ništa, ali se ne pretvarajmo da hvalimo njihovu vjeru, dok je zapravo držimo lažnom i krivom. Pritom ne smijemo hvaliti ni dio iz njihove religije koji bi se nama možebitno svidio, jer ako dio nije ispravan, nije ispravna ni cjelina, i obratno, ako cjelina nije ispravna, ne može u tom sklopu biti ispravan ni dio.

Et unam, sanctam, catholicam

et apostolicam Ecclesiam.

I.T.Z.                                                                                                   

11. kolovoza 2019