ponedjeljak, 31. listopada 2016.

Gospa želi posvetu Rusije!


Mnogo i mnogo puta sestra je Lucija ponovila da: „Gospa NIJE zahtijevala posvetu svijeta, nego posvetu RUSIJE.“
_________________________________

Evo nekoliko izravnih svjedočanstava sestre Luciju koju su intervjuirali tijekom godina, u kojima je vidjelica uvijek potvrdila istu točku.

  • U Naša Gospa Fatimska (1947.), na 226. stranici, profesor William Thomas Walsh donosi: „Lucija je jasno rekla da Gospa nije tražila posvetu svijeta Svojemu Bezgrješnom Srcu. Ono što je ona posebice tražila, bila je posveta Rusije.
  • U knjizi Fatimska ukazanja iz 1949. godine, na stranici 80., otac Thomas McGlynn izvješćuje da je sestra Lucija jako uzrujana ispravila da nije tražena posveta svijeta, nego posveta Rusije: „Ne!“, rekla je sestra Lucija, „Ne svijet, Rusiju, Rusiju!“
  • U knjizi Hodočašće divota koja je objavljena po želji Talijanske biskupske konferencije (Rim 1960., str.440) opisuje se malo poznato ukazanje Blažene Djevice Marije sestri Luciji. Gospa se je ukazala Luciji u svibnju 1950. i rekla joj je: „Prenesi Svetomu Ocu da još čekam posvetu Rusije svojemu Bezgrješnom Srcu. Bez te posvete Rusija se ne će moći obratiti niti će svijet imati mira.“
  • Otac Umberto Maria Pasquale SDB osobno je poznavao sestru Luciju od 1939. godine. Do 1982. godine primio je od nje 157 pisama. Dana 12. svibnja 1982. otac Umberto napisao je u vatikanskom dnevniku Osservatore Romano (Papin dnevni list) da Fatimska Gospa nije tražila posvetu svijeta, nego samo posvetu Rusije.
  • Dana 15. kolovoza 1978. osobno je pitao Luciju: „Je li Vam Gospa ikada govorila o posveti svijeta svojemu Bezgrješnom Srcu? Sestra je Lucija odgovorila: „NE, oče Umberto, NIKADA! U Cova de Iria 1917. godine, Gospa je obećala: „Vratit ću se zahtijevati posvetu Rusije...“
  • Otac Umberto koji je želio pismeni odgovor na ovo pitanje, poslao je pismo sestri Luciji 13. travnja 1980. godine. Sestra Lucija mu je odgovorila ovako: „Kako bih odgovorila na Vaše pitanje, želim pojasniti: Gospa Fatimska, u svojemu zahtjevu, odnosila se samo na posvetu Rusije.“
  • Otac Manuel Rocha, portugalski svećenik, bio je prevoditelj koji je pomogao profesoru Walshu kod intervjua koji je gore spomenut. On iznosi jedan detalj koji još više pojašnjava predodžbu koji su rizici kojima se izlažemo ako se posvećenje Rusije ne izvrši na vrijeme. Donosimo doslovno ono što je Walsh rekao:

Ona (sestra Lucija) rekla je više nego jednom i to osobito naglasivši: „Ono što Gospa želi jest da papa skupa sa svim biskupima svijeta posvete Rusiju Njezinom Bezgrješnom Srcu na jedan poseban dan. Ako se to učini, Ona će obratiti Rusiju i bit će mir. Ako se to ne učini, zablude Rusije proširit će se u svaku zemlju svijeta.“

subota, 29. listopada 2016.

Najradikalniji tradicionalisti


Ako provedete nekoliko trenutaka online među katolicima, vjerojatno ćete naići na pogrdni izraz radikalni tradicionalist. Radi se o ekskluzivnom klubu u kojem sam se nekako našao, a ne sjećam se da sam ispunio ikakvu prijavnicu. I čovječe, cijena članstva u tom klubu i nije baš tako mala.

Kao što mnogi od nas znaju, naziv ,,tradicionalist” rabi se kao uvreda, kao način kako odvojiti katolike, i budimo iskreni, obilježiti grupu dobrih katolika koji pokušavaju prakticirati svoju vjeru na način sličan kako su je katolici uvijek prakticirali. Oni ih etiketiraju kao osuđujuće, papskijima od pape, pelagijancima, prometejskima, mrziteljima milosrđa i ne treba im veći dokaz od toga da je neki tip tamo negdje bio pretjeran i drzak. Pa, i vi ste isti kao taj tip. Samo zato!

Ali ono što sam primijetio je nešto drugačije, nešto posve drugačije. U to relativno kratko vrijeme u tradicionalističkom kampu, vidio sam lice istinski radikalnog tradicionalizma, a to je stvarno nešto za vidjeti.

Vidio sam vjerne katolike kako ustraju kroz ovu krizu, a da ne pobjegnu vrišteći. U središtu vrtloga oni ostaju blagi, ljubazni i strpljivi. Oni svaki dan mole svoje krunice za Papu i hijerarhiju Crkve, čak i dok prepoznaju dubinu krize koju uzrokuju ti ljudi.

Oni vide redovite izvještaje o tome kako Papa i prelati vrijeđaju njihovu religioznost, vrijeđaju veličinu njihovih obitelji, a ponekad kako vrijeđaju i samu njihovu vjeru. Ali oni okreću drugi obraz poput Krista.

petak, 28. listopada 2016.

Grozota pustoši na svetom mjestu


 „Liturgijski ansambl Rođenje Marijino iz Aschaffenburga svojim tijelima, pokretom, platnom i pjesmom izražava dinamiku blagdana Duhova“.

Župnik crkve Rođenja Marijina iz Aschaffenburga ujedno je i koreograf svojih bogoslužja koja 'obogaćuje' uglavnom vlastitim idejama.

Svaki je komentar suvišan!

utorak, 25. listopada 2016.

FSSPX nije u raskolu: odgovor točku po točku na CMTV-ov videozapis ‘Katolički raskol’ (IV.)


Donosimo četvrti i posljednji dio opsežnog odgovora C. Jacksona na napade M. Vorisa protiv Svećeničkog bratstva sv. Pija X. Na sljedećim poveznicama možete pogledati: prvi, drugi i treći dio cijelog teksta

Vodi li CMTV ili Bratstvo u sedisvakantizam?

Klerici Bratstva ne predstavljaju nijednu školu teološke misli. Umjesto toga oni su domaćini cijelog spektra vjerovanja; od katolika koji su jednostavno zabrinuti zbog stanja u Crkvi do potpunih sedevakantista.“

Zaista? Je li Voris spreman imenovati koji je klerik u FSSPX-u „potpuni sedisvakantist“? Razmislimo o tome što Voris ovdje tvrdi. On tvrdi da postoje svećenici FSSPX-a koji vjeruju da su svi pape, kojima su nadbiskup Lefebvre i sada biskup Fellay posvetili svoje vrijeme da pregovaraju, od ranih 1970-ih bili protupape. Pa opet ti sedisvakantistički svećenici ostaju u organizaciji koja ima sliku pape u svakoj svojoj kapelici i koji mole za papu na svakoj Misi. Ima li to smisla? NE. To je samo još jedan dokaz da Voris ne poznaje dobro tu temu. Pa opet on propovijeda javnosti kao da je neki autoritet. Čak i tvrda linija svećenika tzv. 'Otpora' koji su napustili Bratstvo zbog pomirbenog pristupa biskupa Fellaya prema Rimu nisu sedisvakantisti.

Zatim Voris optužuje nadbiskupa Lefebvrea zbog dvosmislenog komentara u korist sedisvakantista što je ,,zbunilo njegove sljedbenike“. Da, Voris bi trebao ponešto znati o dvosmislenim izjavama, poput onih koje se mogu naći na Drugom vatikanskom koncilu, kojeg on propušta kritizirati. Voris opet citira nadbiskupa, navodno iz intervjua za Le Figaro od 4. kolovoza 1976., ali koji je vrlo vjerojatno kopirao/zalijepio sa stranice p. Cekade (gdje se to može naći od riječi do riječi), govoreći:

Dok smo sigurni da vjera koju je Crkva naučavala dvadeset stoljeća ne može sadržavati pogrešku, mi smo puno dalje od apsolutne sigurnosti da je papa zaista papa.“

Prvo, ironično je da čovjek koji se žali da tradicionalisti uzimaju riječi pape Franje izvan konteksta i da izvrću njegove riječi, daje citat vezano za nadbiskupa izvan konteksta sa sedisvakantističke stranice i temelji svoj slučaj na njemu. Hajdemo kopati dublje i staviti prvo citat u kontekst. Ja sam našao taj citat u kontekstu na katoličkom forumu. Ne mogu garantirati njegovu autentičnost, no tamo tvrde da je to doslovan intervju gdje se točno te riječi koriste. Pretpostavimo da je to tako:

nedjelja, 23. listopada 2016.

Srca u kojima pobjeđujemo


U predstojećoj odlučujućoj borbi pobijedit će oni koji na svojemu stijegu imaju dva srca, nad onima koji nemaju srca.

Oni koji ljube cijelim srcem, iz dna duše, nad onima koji iz dna duše mrze. Oba srca u kojima pobjeđujemo jesu Srca Bogočovjeka Isusa i Srca Bezgrješnog Začeća Marijina.

prelat Robert Mãder

petak, 21. listopada 2016.

„Jedanaesta zapovijed“ Enza Binachija: „Ljubi zemlju kao samoga sebe“


(Rim) „Imamo novu religiju: upravo ju je izmislio Enzo Bianchi“, napisao je Antonio Gurrado u dnevniku Il Foglio. Prigoda za „izmišljanje nove religije“ jest međunarodna manifestacija Slow Food-a „Salone del Gusto“ koja se održavala do prošlog ponedjeljka u Torinu.

„Nova religija“ nije rezultat neke objave, nego „dvaju uvjerenja“ Enza Bianchija koje je 16. rujna „navijestio“ u posebnom prilogu talijanskoga dnevnika  La Stampa prigodom održavanja 11. „Salone del Gusto“ u organizaciji Terra Madre. Prvo je uvjerenje „neka vrsta Jedanaeste zapovijedi“ i glasi: „Ljubi zemlju kao samoga sebe“. Drugo uvjerenje, po Enzu Bianchiju, jest spoznaja da se najbolji način kako dokazati ljubav drugome čovjeku sastoji u tome da za njega dobro kuhamo.

„Pitam se“, rekao je Gurrado, „je li Enzo Binachi zbilja uvjeren da je zemlja božanstvo.“ Čini se da Bianchi zemlju zamišlja kao „stvarateljsko božanstvo, kao „fizičko božanstvo“ i kao „božanstvo osvete“. Doslovno Bianchi piše o torinskoj manifestaciji Slow Food-a o „vitalnom odnosu između čovjeka i prirode“, o tome da „naš nutarnji život nije stran zemlji“ i : „Bog uvijek oprašta, a Zemlja nikada ne oprašta“.

Ta je „Jedanaesta zapovijed“ zbilja zanimljiva. Isus je učio da ljudi jedni druge trebaju ljubiti kao sebe same. Bianchijeva „nova zapovijed“ ne govori ni o tome da se treba ljubiti Boga, a ni bližnjega, nego zemlju.

nedjelja, 16. listopada 2016.

Ima li za Crkvu još hereza i heretika? – Jedna skupina tuži se na Kongregaciju za nauk vjere

Sjedište rimske Kongregacije za nauk vjere
(Rim) Jedna skupina katoličkih teologa, biskupa, svećenika i časnih sestara, sveukupno 15 osoba, zatražila je od rimske Kongregacije za nauk vjere „više transparentnosti“, kako je prenio Radio Vatikan.

Ova bi institucija u budućnosti trebala ignorirati „anonimne prijave“, stoji u dopisu koji je objavljen prošli tjedan. Osim toga, svi oni čije se spise istražuje, trebali bi biti obaviješteni što im se točno predbacuje i tko vodi istragu. K tome, iste osobe ne bi smjeli biti tužitelji, istražitelji i sudci. 15 potpisnika potječe iz Australije, SAD-a, Irske ili Španjolske i prema vlastitim riječima zbog njihovih djela Kongregacija za nauk vjere im je slala prigovore. Kao obrazloženje za svoj trenutačni dopis svi navode da su koncem veljače poslali prijedloge u Rim, ali nisu dobili odgovor.

petak, 14. listopada 2016.

Svećeništvo je velika Kristova baština


Svećeništvo je velika Kristova baština. Naš Gospodin je svoje vlastito svećeništvo položio u ruke Crkve kako bi trajalo do kraja vremenā.

Nadbiskup Marcel Lefebvre, Auxerre, 8. srpnja 1978. godine

utorak, 11. listopada 2016.

Blagoslov Kapele sv. Jeronima u Splitu - videozapis



U nedjelju, 2. listopada ove godine Svećeničko bratstva sv. Pija X. svečano je otvorilo u Splitu svoju prvu javnu kapelu u Hrvatskoj posvećenu sv. Jeronimu. Tom prilikom upriličen je blagoslov kapele i služena Misa na čast sv. Jeronima, zaštitnika kapele. Videozapis ovog svečanog događaja možete pogledati na gornjoj snimci.

nedjelja, 9. listopada 2016.

Za ili protiv?


Gospodin nam kaže: „Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!“ (Lk 14, 26.27) Možemo se pitati: Ta tko to od roditelja može mrziti svoje dijete, svoj život ili svoju braću i sestre? Što ovo govori naš milosrdni Bog?

Kako bismo shvatili što Krist govori, prije svega valja upoznati Njega kroz Sveto Pismo i Predaju. Jer ne možemo voljeti Onoga kojeg nismo upoznali. Vidimo kroz ovaj tekst kako Gospodin Isus traži naše aktivno zalaganje; ZA ili PROTIV. Mržnja o kojoj govori Gospodin, nije mržnja prema osobi, već prema grijehu. Bog ne ljubi grijeh, ali ljubi grješnika. To je ogromna razlika, jer On želi da grješnik nadvlada grijeh. I to po Njemu.

Grijeh ne smije voditi naše živote, jer pravda Božja traži odluku. Pravda je odluka ZA ili PROTIV Gospodina i Kraljevstva Božjeg. Naravno, Bog uvijek i do kraja čini odluku ZA čovjeka, što i jest izraz Njegove pravde, koja u svojoj stalnosti postaje milosrđe. Kada Krist govori o mržnji, sjetimo se kako naš Trojedini Bog nije ograničen samo na jedno, ali kao sama ljubav On mrzi grijeh, koji opet jest nedostatak dobra. Sjetimo se također njegovih riječi: „Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje.“ (Lk 12, 51) … Matejevo evanđelje donosi još gore, mač! (Mt 10, 34)

Jesu li ovo zaista Isusove riječi? Naravno da jesu!

Zajedno s Gospodinovim suvremenicima možemo zaključiti: ,,Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?“ (Iv 6, 60)

četvrtak, 6. listopada 2016.

Zaslužili smo Franju!


Kada je nekoliko minuta nakon izbora kardinala Bergolia za Papu ovaj portal objavio najčitaniji tekst u svojoj povijesti, prognozu budućeg pontifikata utemeljenu na prošlom iskustvu, ova stranica je zbog toga brutalno kritizirana. Iskustvo kardinala Bergoglia kao nadbiskupa Buenos Airesa pružilo je više nego dovoljno informacija o njegovoj osobnosti, njegovim teološkim nagnućima, njegovim ekscentričnostima. Odnosno, ništa što je učinio u zadnje tri godine nije bilo iznenađenje onima koji su ga poznavali. To je bilo predvidljivo: Savao ne postaje Pavao bez obraćenja u Damasku, a mora se čak priznati da je Savao imao sve što jedno obraćenje zahtjeva - prerevno srce, tvrdo, ali otvoreno za istinu.

Mnogi konzervativni katolici skloni tradiciji tako su umorni od tjednih, često i dnevnih, šokova koje pruža ovaj pontifikat da traže lagani izlaz. Možda papa nije Papa. Možda je Benedikt XVI. još Papa. Možda Benedikt XVI. nije zapravo dao ostavku: čak je i njegov tajnik i trenutačni prefekt papinskog domaćinstva, nadbiskup Georg Gänswein, pružio neku zavjetrinu za tu teoriju dajući naslutiti postojanje bizarnog papinskog dvovlađa.

Druge duše pitaju se mogu li možda privatna ukazanja prošlosti ili sadašnjosti objasniti ovu situaciju. Eminentni teolozi proglašavaju da su granice podnošljivosti prekoračene. Povremeni kritičar ide tako daleko da traži papinu ostavku. U vezi ovog određenog slučaja, mora se još jednom reći da je to uzaludno fizičko opterećenje: utemeljeno na osobnosti ovoga pape, on nikada neće dati ostavku. Nikada. Ne samo to: njegovi pristaše, sile koje su uložile sav mogući napor da on bude izabran (uključujući i sabotiranje posljednja dva pontifikata), to nikada ne bi dopustile da se dogodi. Tako da – da, Franjo ostaje u Vatikanu – kao "titularni" Papa, samo da budemo jasni, nikada kao "emeritus" – do svog posljednjeg daha, a vjernici se ne trebaju iznenaditi ako papa bez svijesti bude imenovao kardinale još mnogo godina poslije...

srijeda, 5. listopada 2016.

Psihijatar: Nadbiskup koji stoji iza vatikanskog spolnog odgoja treba biti podvrgnut prosudbi kod revizijskog odbora za slučajeve seksualnog zlostavljanja


Poznati psihijatar koji je radio sa žrtvama svećeničkog seksualnog zlostavljanja snažno je osudio vatikanski novi program seksualnog odgoja kao izopačen i „najveću opasnost za katoličku mladež“ koju je vidio u zadnjih 40 godina.

Taj ozbiljno zabrinuti psihijatar je dr. Rick Fitzgibbons, upravitelj Centra za savjetovanje te je bio savjetnik pri Kongregaciji za kler u Vatikanu i služio je kao pomoćni profesor na institutu Ivana Pavla II. za studije o braku i obitelji na Američkom katoličkom sveučilištu. U eseju koji je objavio LifeSiteNews, Fitzgibbons upozorava da je materijal koji se može pronaći u vatikanskom upravo ostvarenom programu seksualnog odgoja „Mjesto susreta“, ,,predstavlja seksualno zlostavljanje katoličkih adolescenata” i sadrži pornografske slike ,,slične onima koje koriste odrasli seksualni grabežljivci adolescenata.”

,,U kulturi u kojoj je mladež bombardirana pornografijom, posebno sam bio šokiran slikama koje sadrži ovaj novi program seksualnog odgoja, od kojih su neke očito pornografske“, napisao je Fitzgibbons. ,,Moja neposredna profesionalna reakcija bila je ta da taj opsceni ili pornografski pristup zlostavlja mlade psihološki i duhovno... Kao stručnjak koji je liječio i svećenike zločince i žrtve krize zlostavljanja u Crkvi, ono što mi se čini posebno problematično bile su pornografske slike u ovom programu koje su slične onima koje koriste odrasli seksualni grabežljivci adolescenata.“

nedjelja, 2. listopada 2016.

Dotle smo došli: „Vaša djeca će se moliti Alahu ili će umrijeti“

Plakat na njemačkoj autocesti
(http://gloria.tv/media/mJut7XLJVZo)

Lumen gentium br. 16: „No naum spasenja obuhvaća i one koji priznaju Stvoritelja, među koje pripadaju u prvom redu muslimani; priznavajući da drže Abrahamovu vjeru, oni se s nama klanjaju Bogu jedinomu i milosrdnomu, koji će suditi ljude na Sudnji dan.“

Nostra aetate: „Crkva gleda s poštovanjem i muslimane, koji se klanjaju jedinomu Bogu, živom i subzistentnom, milosrdnom i svemogućem, stvoritelju neba i zemlje, koji je govorio ljudima.“

Revizija koncilskih dokumenata je tako hitna stvar. Modernističke zablude sada pustoše po državnim zakonima, medijima i blokiraju funkcioniranje društva. Sve je više nereda koji dolazi od islama.

Vrijeme je vratiti se Tradiciji Crkve. Modernistički nauk nas vodi u ropstvo, rat i propast! Islam ne priznaje Utjelovljenog Boga, a kršćane smatra svojim neprijateljima. Kuran ih ohrabruje da neprijatelje muče i ubiju! Božja riječ ih naziva Antikrstima, a modernizam im je otvorio širom vrata za islamizaciju Europe. Potrebno je uzeti krunicu u ruke i moliti da zlo odstupi! Kao da smo u novom ratu koji je daleko prljaviji i podliji nego li je to bio Domovinski. U konačnici Gospa je pobijedila! Pouzdajmo se u Nju i molimo Njezin zagovor i neprijatelj će odstupiti! Vratimo se pravovjerju i svetoj tradiciji koju smo primili po Kristovom nauku od svetih apostola!