četvrtak, 28. prosinca 2017.

Riječi ohrabrenja sv. Atanazija za katolike vjerne Tradiciji


Sv. Atanazije (296.-373.) djelovao je u vrijeme jedne od najvećih crkvenih kriza u povijesti, kada je većim dijelom Crkve zavladao arijanizam. Ova hereza nijekala je Kristovo božanstvo i promatrala Krista kao Božje stvorenje – doduše savršeno, ali ipak ograničeno koje nije istobitno s Ocem. Arijanci su progonili katolike vjerne objavljenomu nauku te su uspjeli zauzeti i crkve iz kojih su tradicionalni katolici bili protjerani. Nešto vrlo slično prolaze vjerni katolici i u današnjem vremenu, kada se posvuda po Crkvi nametnula zabluda modernizma – u nauku i bogoslužju, te se tradicionalnim katolicima ne dopušta da slave Boga kao što su to činili njihovi preci kroz sve vjekove – uskraćuje im se pristup crkvama te ih se progoni. Zato se sljedeće riječi ovoga velikoga sveca i crkvenoga naučitelja mogu s punim pravom primijeniti i na današnje vrijeme te iz njih možemo izvući pouku i utjehu.

,,Neka vas Bog utješi!... Ono što vas ožalošćuje... je činjenica da su drugi zauzeli nasilno crkve, dok ste vi cijelo ovo vrijeme vani. Činjenica je da oni imaju građevine, ali vi imate apostolsku vjeru. Oni mogu zauzeti naše crkve, ali su izvan prave vjere. Vi ostajete izvan mjesta bogoštovlja, ali vjera prebiva u vama. Razmislimo što je važnije, mjesto ili vjera? Očito, prava vjera. Tko je izgubio, a tko dobiva u toj bitci: onaj koji drži građevine ili onaj koji čuva vjeru?...

Istina, građevine su dobre kada se ondje propovijeda apostolska vjera, one su svete ako se sve odvija na sveti način...

Vi ste oni koji su sretni, vi koji ostajete unutar Crkve po svojoj vjeri, koji se čvrsto držite temelja vjere koji je došao do vas apostolskom Predajom i ako ju je sramotna zavist pokušala potresti puno puta, nije uspjela. Oni su ti koji su otpali od nje (vjere) u trenutnoj krizi...


Nitko nikada neće nadvladati vašu vjeru, ljubljena braćo, i vjerujemo da će nam Bog jednoga dana vratiti naše crkve...

Zato što nasilnije oni pokušavaju zauzeti mjesta bogoštovlja, tim više se odjeljuju od Crkve. Oni tvrde da predstavljaju Crkvu, dok su u stvarnosti oni ti koji se sami iz nje isključuju i zastranjuju...

Čak i ako katolici vjerni Tradiciji budu svedeni na šačicu, oni su ti koji su prava Crkva Isusa Krista.”

(Coll. Selecta SS. Eccl. Patrum. Caillu and Guillou, sv. 32, str. 411-412).

utorak, 19. prosinca 2017.

Zašto moram trpjeti? (X.)


Sprječavanje opasnosti vječne propasti

Deseti razlog zašto moramo trpjeti je ovaj: Bog, čije je znanje o našoj budućnosti savršeno kao i znanje o našoj prošlosti i sadašnjosti, predviđa da bi život bez križa sigurno bio uzrok našega vječnoga prokletstva.

Kada bismo vidjeli dijete koje odaje jaku sklonost laganju, krađi i okrutnosti koje nikada ne ispravljaju njegovi previše popustljivi roditelji, već ga radije tetoše pa čak i ohrabruju njegove zle sklonosti, mogli bismo predvidjeti s popriličnom sigurnošću da će to dijete postati kriminalac i na kraju skončati svoj život u kaznionici ili na vješalima. Istina, ništa nije dalje od djetetova nauma za takvu mogućnost. Dijete može slaviti svoju slobodu od zdravog obuzdavanja, ali ako znamo ponešto o ljudskoj naravi i povijesti zločina, možemo dosta precizno prognozirati karijeru takvoga djeteta.

A tako možda Bog vidi da bi dugi život, robusno zdravlje, sjajni talenti, časti, prosperitet, bogatstvo, uspjeh u poslu, politici ili društvenom životu bili uzrok našega vječnoga prokletstva. Mi niti znamo niti sumnjamo da se u našemu karakteru skrivaju razne zle sklonosti, na sreću još u stanju privremene neaktivnosti. One sada leže u nama uspavane uglavnom iz razloga što još nedostaju pogodni uvjeti za njihov razvoj. Kada bi se javili ti pogodni uvjeti, kada bismo bili smješteni u drugačije okolnosti, te uspavane sklonosti bi se probudile i narasle u strasti tako jake i tako žestoke da bi se posve otrgle našoj kontroli. Prije negoli bismo se snašli, našli bismo se naglavce u počinjanju grijeha i zločina za koje nikada ne bismo pomislili da smo ih skloni počiniti.

U svjetlu te istine, nastavit ćemo prikazivati kako su nesreće često veliki blagoslov, ukoliko sačuvaju čovjeka od nesreće vječne propasti.

Stanje siromašnih

Pogledajte oko sebe i vidite kakva zla često prate posjedovanje bogatstva. Zar ne poznajemo katolike koji su bili pobožni i revni toliko dugo dok su bili siromašni ili u umjerenom blagostanju, ali su postali mlaki u prakticiranju svoje vjere ili je posve napustili čim im se sreća počela smiješiti i čim su se dokopali bogatstva? Počeli su se smatrali neovisnima od službe Bogu. Više nisu osjećali potrebu za molitvom i sakramentima budući da im je novac priskrbio sve za čime su žudjeli. Sada je svemogući dolar bog kojega štuju i na kojega se oslanjaju.

petak, 8. prosinca 2017.

Pravda i pravo temelj su prijestolja Njegova


Evo nas u novoj liturgijskoj godini, ona započinje Isusovim govorom o ponovnom dolasku, ali dolasku koji zahtijeva spremnost a ne pospanost. Kao u dane Noine, takav će biti dolazak Sina Čovječjega, govori Gospodin. Svijet ide svojim tokom, sa svojim zakonima i ne obazire se na ono što će biti u vječnosti, već samo ono što je sada i ovdje. Sadašnjost je zamka ovoga svijeta, jer čovjek je zaokupljen životom koji je prolazan. Gospodin otvara budućnost, On misli na našu vječnost koja pretpostavlja zalaganje danas, a ne miran ili udoban život. Nalazimo se u svakodnevnoj duhovnoj borbi ovdje na Zemlji, no ta borba nije vječna, iako je konačna. Borba za Kraljevstvo ljubavi i mira, pretpostavlja ispravan stav pojedinca. Stalno zalaganje za vladavinu pravde na ovome svijetu: pravde a ne prava! Pravda koja izvire iz samog temelja prijestolja Božjega, jer psalam br. 97 govori: Pravda i pravo temelj su prijestolja Njegova! Pravda i pravo zajedno, a ne odvojeno. Pravda i pravo jesu nerazdvojni udovi jednog počela, a to je Bog sam. Gdje nema pravde, nema ni ljubavi, a ljubav je milosrđe. Gdje je pravo odvojeno od pravde, nastaje konfuzija. Zar nije upravo ovo najveći problem nama danas?

Pravda je dati svakome ono što ga pripada na sveopćoj razini, npr. nekoj državi, zajednici, obitelji… a pravednost je učinjena uvijek od pojedinca k pojedincu, npr. gladnoga nahraniti, žednoga napojiti, putnika primiti. Tako dolazimo do pojma pravde i pravednosti koja je istovjetan pojam, a izvor ima u Božjim zapovijedima. Božje zapovijedi pretpostavljaju pravdu (uključujući i pojam pravednosti), a puninu ostvaruju u milosrđu, koja je plod ljubavi proizašle iz pravde. Upravo polazeći od pravde Staroga zavjeta, Ivan govori u svojoj prvoj poslanici: "Ljubav je Božja ovo: zapovijedi njegove čuvati. A zapovijedi njegove nisu teške" (1 Iv 5, 3).

Kada slušamo evanđelje, nama se često čini kako je život upravo prikazan kao teška žrtva, nemoguća misija koja od nas traži toliko toga. No, Radosna vijest je spasenje, a ne propast. Bog pred nas stavlja izbor ZA ili PROTIV i nadodaje preko proroka Starog zavjeta: "Život, dakle, biraj, ljubeći Gospodina, Boga svoga, slušajući njegov glas, prianjajući uz njega, da živiš ti i tvoje potomstvo. Ta on je život tvoj, tvoj dugi vijek" (Pnz 30,20). Život dakle biraj, a gdje je taj život? On ne pada s neba sam od sebe, nije to mana s neba, nego mnogo više. Život dolazi od konkretnog čovjeka, muškarca i žene, i vrhunac poslanja ima u obitelji. To nije pravo samo po sebi, to je prije svega pravda. Zašto? Upravo jer je Stvoritelj u svojoj Mudrosti stvorio muškarca i ženu kao stup društva, i dao im je zadatak. Pročitajmo pomno Knjigu postanka, i sve je jasno! Tamo stoji zapisana Stvoriteljeva zapovijed: "Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!" (Post 1, 28). Je li jasna Gospodnja zapovijed? Njegova zapovijed ima temelj u pravdi i pravu. Pravdi, jer muško i žensko stvori ih! U pravu jer govori Bog čovjeku kako ga postavlja vladarom svega stvorenja. Gospodin daje od svojega, i to je pravo, pravo koje ima temelj u pravdi, ljubavi prema čovjeku.

nedjelja, 3. prosinca 2017.

,,Papa diktator”: tajanstvena nova knjiga pruža pogled na papu Franju „iza maske“


Značajna nova knjiga o Franjinu papinstvu trebala bi biti objavljena na engleskom sljedećeg ponedjeljka, 4. prosinca, nakon što je prema glasinama talijansko predstavljanje ranije ovoga mjeseca privuklo mnogo pažnje i bilo vrlo uspješno. Naslov joj je Papa diktator, a za predbilježbu na Amazonovoj stranici opisana je kao „insajderska priča o najtiranskijoj i najneprincipijelnijoj papinoj vladavini modernih vremena“.

Knjiga obećava pogled „iza Franjine maske“, navodno „genijalnoga čovjeka (običnih) ljudi“, otkrivajući kako je on „osigurao svoju poziciju kao diktator koji vlada strahom i koji je sklopio savez s najkorumpiranijim elementima u Vatikanu da bi spriječio ili promijenio pravac reformi koje su se od njega očekivale“.

OnePeterFive nabavio je unaprijed kopiju engleskoga teksta i još je čitam. Iako će većina sadržaja biti barem površno poznata onima koji su pratili ovaj neobični pontifikat, on se bavi u pojedinosti mnogim važnim temama koje smo pokrivali na našim stranicama, pružajući dodatnu korist skupljajući ih na jedno mjesto.
Autor djela je naveden kao Marcantonio Colonna – providno pametno smišljeni pseudonim koji ima značenje za katoličku povijest; povijesni Colonna bio je talijanski plemić koji je služio kao admiral papinske flote u bitci kod Lepanta. Njegova autorska biografija govori nam da je diplomirao na Oxfordu i da ima veliko iskustvo u povijesnom istraživanju te da živi u Rimu od početka Franjina pontifikata, čija je povezanost s vatikanskim insajderima – među kojima su i kardinali i druge važne osobe – pomogla složiti ovu zanimljivu slagalicu. Razina potencijalne kontroverzije povezane s knjigom izgleda da je navela neke novinare u Rimu da budu lukavi kada se radi o tome da svrnu pozornost javnosti na nju (iako se govori kako je vrlo često tema privatnih razgovora), bilo iz straha od odmazde – Vatikan je nedavno postao poznat da isključuje ili da se loše odnosi prema novinarima kod kojih se sumnja na neprijateljstvo – ili nekog drugog razloga te ostaje nejasno. Značajne iznimke od te sumnjive tišine uključuju snažnog Marca Tosattija – koji je već počeo raspakiravati tekst na svojoj stranici Stilum Curae i profesora Roberta de Matteija, koji piše da knjiga potvrđuje nedavnu izjavu kardinala Müllera da postoji „čarobni krug“ oko pape koji „sprječava otvorene i uravnotežene rasprave oko doktrinarnih problema koji su se pojavili“ u prigovorima poput dubije i Correctio filialis (sinovske opomene), a da postoji u Franjinu Vatikanu „klima špijuniranja i obmane“.