utorak, 11. prosinca 2018.

Prof. Robert Spaemann, filozof i branitelj tradicionalne Mise, umro u 91. godini



Uvaženi njemački filozof Robert Spaemann preminuo je 10. prosinca u svome domu u Stuttgartu nakon duge bolesti. U Spaemannu je katolički intelektualni svijet izgubio jednoga od svojih najvećih svjetala te rječitoga branitelja tradicionalne Mise i tradicionalnoga katoličkoga nauka, kao i vjekovne filozofije.

Spaemann je rođen 1927. u Berlinu od socijalističkoga pisca Heinricha Spaemanna i avangardne plesačice Ruth Krämer. 1930. su se Spaemannovi roditelji obratili na katoličanstvo i trogodišnji Spaemann je bio kršten. 1936. umrla je Spaemannova majka. Njegov otac je potom studirao teologiju te ga je 1942. zaredio za svećenika biskup Münstera, blaženi Clemens August Graf von Galen.

Robert Spaemann studirao je filozofiju, povijest, teologiju i romanske jezike na sveučilištima u Münsteru, Münchenu, Fribourgu i Parizu. Primio je doktorat iz filozofije na Sveučilištu u Münsteru s disertacijom o Louis-Gabriel-Ambroise de Bonaldu i izvorima sociologije iz duha restauracije pod Joachimom Ritterom. Potom je habilitirao na monografiji o raspravi između Fénelona and Bossueta. Radeći kao asistent Ritteru u Münsteru, Spaemann je bio profesor filozofije na sveučilištima u Stuttgartu (do 1968.), Heidelbergu (do 1972.) i Münchenu (do umirovljenja 1992.).

Kao filozof Spaemann se puno bavio obranom aristotelovskoga teleološkoga razumijevanja naravi i važnosti toga razumijevanja za filozofsku antropologiju, etiku i politiku. Njegov znameniti esej ,,Narav” iz 1978. zalagao se za to da je napuštanje teleološkoga razumijevanja naravi u ranome modernitetu bio jedan od korijena krize civilizacije. Druga ključna točka djela bila je obnova aristotelovskoga i kršćanskoga razumijevanja sreće kao utemeljenja etike. U svojoj monografiji Sreća i dobrovoljnost obnovio je klasično razumijevanje sreće nasuprot modernim krivim shvaćanjima. Kao etičar Spaemann je bio jedan od najvažnijih europskih branitelja života nerođene djece. Kao politički mislilac Spaemann je bio oštri kritičar marksističkoga utopijanstva u vrijeme kada je veliki dio njemačke akademske filozofije bio pod marksističkim utjecajem. U tome se ističe njegovo djelo iz 1977. Kritika političke utopije. Spaemann je također bio izgrađeni metafizičar te je puno pisao o filozofskim dokazima o Božjoj opstojnosti.

Spaemann je bio duboki katolički mislilac koji je koristio svoj briljantni um za obranu vjere umjesto za njezino pobijanje. Uvijek je imao duboko razumijevanje za jednostavnu dječju vjeru. U svome intervjuu iz 2016. rekao je sljedeće:

,,Jednom sam sudjelovao na tijelovskoj procesiji u biskupiji Feldkirch u Austriji, koju je predvodio biskup, član Opusa Dei. Na oltarskim postajama biskup je moleći molitve okrenuo leđa pokaznici. Rekao sam si, da je dijete to vidjelo, ono više ne bi moglo vjerovati da je Gospodin prisutan u svetoj Hostiji jer maleni jako dobro znaju da kada s nekim razgovaraš, tada mu ne okrećeš leđa. Takve su stvari vrlo važne. Nema smisla da dijete uči vjeronauk ako se onome što uči proturječi pred njegovim očima.”

utorak, 4. prosinca 2018.

Kada je nedjeljom dopušteno kupovati i prodavati?



Tradicionalni Kanonski zakonik (1917.) vrlo je izričit po tom pitanju i govori: „Na zapovijedane je blagdane [uključujući svaku nedjelju] zabranjeno, ako nije drugačije uređeno zakonitim običajima ili posebnim povlasticama, javno trgovanje te sajmovi i drugo javno kupovanje i prodavanje.“ (kanon 1248). Kanonski zakonik iz 1983. nije tako precizan, ali jednostavno govori da se treba uzdržati od onih poslova koji priječe štovanje Boga, radost vlastitu nedjelji i potreban odmor (kanon 1247). Sve je ostavljeno tumačenju pojedinca.

Tradicionalni zakon vrlo je izričit i isključuje svako javno trgovanje, poput aukcija ili velikih pravnih ugovora. Međutim, on dopušta da pojedinosti budu donekle određene mjesnim običajima. To ne treba shvaćati u smislu onoga što svi čine, nego s obzirom koji je običaj među revnim, praktičnim katolicima. Jasno je da se može ulaziti u privatne dogovore, poglavito one koji nemaju nikakav javni zakonski oblik. Isto je jasno da je dopušteno kupovati i prodavati sitne potrepštine poput mlijeka, voća, kruha, cvijeća, svetih slika, knjiga, odjeće i drugih sličnih stvari koje mogu biti dostupne na štandovima uz cestu ili na crkvenim policama. Svi se slažu da se oni predmeti koji su nužni za svakodnevnu upotrebu, poput uobičajenih prehrambenih proizvoda, smiju prodavati i kupovati u nedjelju.

Autori se također slažu da ako postoji težak razlog za kupnju velikih predmeta u nedjelju, da je to dopušteno npr. ako osoba živi daleko od grada i jedino joj je moguće doći u grad u nedjelju. Te iznimke zbog nužde pokazuju privrženost Crkve duhu zakona prije nego samo slovu zakona.

Postoje stvari koje su očito zabranjene u tradicionalnom zakonu Crkve, poput kupnje i prodaje nekretnina, cjenkanje za važne stvari na dražbama (npr. namještaj). Zatim su tu područja koja nisu tako jasno određena, poput nedjeljne nabave kućnih potrepština i namirnica. Pojedina i svaka od tih namirnica sigurno se smiju kupiti nedjeljom bez skrupula savjesti pa tako osoba koja nije imala drugu priliku za kupnju može je obaviti. Međutim, osoba koja je obavila nedjeljnu kupnju za cijeli tjedan bez nužde smatrala bi se uključenom u javnu nabavu i prodaju predmeta velike vrijednosti i ne može biti opravdana barem od lakoga grijeha.